Neki truju namerno,neki to cine nehotice i nestrucno samo da su odradili radni dan kada truju miseve na poljoprivrednim parcelama.Sustina je da imamo uginuce divljaci i manjoj ili vecoj meri.Za nas lovce steta a za trovace bas nikakva korist jer su to ucinili nestrucno pa i sami imaju stete posto nisu uspeli da suzbiju najezdu glodara.Dokle ce to tako? Nezna se.Strucnu edukaciju za upotrebu otrova u poljoprivredi retko ko radi a i kada radi slabo to shvataju i primenjuju krajnji korisnici opasnih otrovnih materija.
Gledala mi Ciganka u dlan i kaže:
- Do 35. godine nećeš imati para i mučit ćeš se.
Ja je pitam:
- A poslije 35.?
A ona će:
- Će se navikneš na to.
Stiže proleće,a sa njim i poljski radovi koji podrazumevaju i prskanje biljaka,kao preventivu od trovanja nebi bilo loše da ko god se nadje u atarima obrati pažnju na odbačenu ambalažu od raznih hemijskih sredstava,a takodje i oni koji vrše prskanja,zaprašivanja i slično da obrate pažnju na doziranje hemikalija i njihov štetan uticaj na okolinu.
Indjijanac kaže:
Stiže proleće,a sa njim i poljski radovi koji podrazumevaju i prskanje biljaka,kao preventivu od trovanja nebi bilo loše da ko god se nadje u atarima obrati pažnju na odbačenu ambalažu od raznih hemijskih sredstava,a takodje i oni koji vrše prskanja,zaprašivanja i slično da obrate pažnju na doziranje hemikalija i njihov štetan uticaj na okolinu.
Mislim da bi Poljoprivredne Strucne Sluzbe ,kao i njihovi savetodavci , narocito zastitari , pa i ostali ratari i stocari inzinjeri u svojim predavanjima trebali vise paznje da posvete u svojim razgovorima na tribinama sa zemljoradnicima , oko primene sredstava za zastitu bilja , njihovoj karenci ,opasnosti po zdravlje ljudi i zivotinja i negativnog uticaja na celokupnu zivotnu sredinu, pa i divljac kao deo biocenoze...
ne, oni će da ke*aju na svojim sajtovima kako lovci sve pobiše a kad treba da se uradi nešto konkretno tad ih nema nigde, šetaju kerove i cica mace
ловци су организована наоружана група људи која преко поља, шума и ливада иде у кафану
калибар је "производ" два броја означених милиметрима
Pozdrav Zeljko 92, mozemo li dobiti informaciju gde je ovo baceno ?
Stice se utisak da su pozari u lovistu nedovljni, te su krenuli sa trovanjem ...
Mislim da nije bačeno , to je semenski kukuruz koji je nekome iscureo iz sejačice ili je prosuo dok je punio sejačicu. Iako je crvene boje , primeti sam da pticama uopšte ne smeta, gomila svraka , vrana i golubova istrebila mi je iz bašte sav kukuruz što sam posejao, i nije im ništa a ja se moram ponovo grbačiti da presejem jer radim ručno.
KADA BUDEM LOVIO U VEČNIM LOVIŠTIMA LOVIĆU SA BRETONOM
NIje baceno nego je ispalo, ali sam citao da furadan koji jos nije zabranjen cini mi se steti fazanima zato sam ovo postavio kao primer nemara.
Definitivno nije baceno vec prosuto prilikom punjenja sejacice,a sredstva kojim je seme zasticeno nisu skodljiva za toplokrvne organizme vec sluze za zastitu od zemljisnih stetocina(larve,zicari itd...)Upravo iz razloga otrovnosti za toplokrvne organizme,a samim tim i za coveka,furadan i ostali otrovi iz te grupe zabranjeni su u "normalnim drzavama vec 15-20god.Mi eto konacno ukinusmo proizvodnju ali ce kao sto rekoh,zalihe istog ce da se vuku po njivama jos dugi niz godina.Nema tu ni govora o neznanju jer necete videti nikog da ga koristi bez rukavica i maske,isti ti dobro znaju koje su posledice po zivi svet,ali sve to pada u vodu kad treba da se zastiti njiva od ptica.Da postoji volja lako bi ta praksa bila prekinuta jer divljac ugiba na samoj parceli ili u neposrednoj blizini pa bi se po prijavi(da imas kome prijaviti)vrlo lako otkrilo ko je nesavesni paor koji neretko i namerno ostavi jednu manju kolicinu zatrovanog semena na oba kraja njive.
Čak je i dr Vukša sa instituta za pesticide u Zemunu isto predložila i preporučila. Da li sva LU koja su imala štetu na divljači treba da tuže nju, B 92 i institut za nadoknadu štete . Šteta neće samo biti na srnećoj divljači , nego i na zaštićenim vrstama. Gde se sad dedoše ono vajno društvo za posmatranje ptica što su letos špiunirali i prijavljivali lovce zbog vabilica. Da li će po kiši da špartaju atarom i prebroje otrovane kobce sokolove, sove i ostale ptice što se hrane miševima. I kod nas su se registrovali na forumu , voleo bih da napišu šta će učiniti povodom ovoga, ili su im lovci leti lakša meta i glavni cilj.
KADA BUDEM LOVIO U VEČNIM LOVIŠTIMA LOVIĆU SA BRETONOM
Pa kad je vec tako krenulo,evo ja preporucujem tepih bombe,primeniti po duzini parcele pa zatim po sirini i garantovano parcela ostaje cista sto se tice glodara.
mrwa22250 kaže:
Pa kad je vec tako krenulo,evo ja preporucujem tepih bombe,primeniti po duzini parcele pa zatim po sirini i garantovano parcela ostaje cista sto se tice glodara.
Čak je i dr Vukša sa instituta za pesticide u Zemunu isto predložila i preporučila. Da li sva LU koja su imala štetu na divljači treba da tuže nju, B 92 i institut za nadoknadu štete . Šteta neće samo biti na srnećoj divljači , nego i na zaštićenim vrstama. Gde se sad dedoše ono vajno društvo za posmatranje ptica što su letos špiunirali i prijavljivali lovce zbog vabilica. Da li će po kiši da špartaju atarom i prebroje otrovane kobce sokolove, sove i ostale ptice što se hrane miševima. I kod nas su se registrovali na forumu , voleo bih da napišu šta će učiniti povodom ovoga, ili su im lovci leti lakša meta i glavni cilj.
Nema nam reakcije od kolege DZPPS!
Izgleda da su opravdali sredstva dobijena od šveđana progonom lovaca. A za potencijalne otrovane ptice ih baš briga , verovatno od toga nema para.
KADA BUDEM LOVIO U VEČNIM LOVIŠTIMA LOVIĆU SA BRETONOM
Lako je reći glifosat je loš, ne treba ga koristiti...
U praksi imaš poljoprivrednike koji imaju zastarelu mehanizaciju, kupovina jedne priključne mašine (recimo freza pipalica za voćnjak) je misaona imenica, vrlo često je poljoprivreda ljudima "drugi posao", tj bave se time samo da popune kućni budžet i da njive ne propadnu. Pri takvim okolnostima najčešće se nema vremena za okopavanje kukuruza i redovno košenje voćnjaka, već je glifosat realno jedino rešenje.
Ja sam 4 godine radio voćnjak od 2.5ha kad je ćale umro, prve godine sam naivno pokušao da redovno kosim i da ne prskam travu pa me je ista skoro ugušila. Pri tom sam radio od 7 do 3 na poslu pa od 3 do uveče u voćnjak. Nisam imao para da kupim frezu nego sam trimerom cepao... A koliko sam puta od umora naleteo na cevi za kap po kap...Nakrpio sam se.
Sledeće godine sam celu tu zaCenzurisanonciju zamenio sa 3-4 prskanja glifosatom i sve je bilo mnogo urednije i gotovo uz manje napora.
Pre par godina sam prodao voćnjak i novi vlasnik je uzeo frezu i sad drži sve lepo uredno bez prskanja trave.
Jbg stanje u državi se direktno odražava i na ovo. Daj subvencije za kupovinu mehanizacije pa da vidiš kako će se smanjiti upotreba totala.
Možda još veći problemi jesu ti što se kod nas koriste sredstva za zaštitu koja su u EU zabranjena (npr gusathion) i što se prskanju pristupa jako neozbiljno, X puta sam imao problem sa kruškama pošto komšija prska po vetru...
KADA BUDEM LOVIO U VEČNIM LOVIŠTIMA LOVIĆU SA BRETONOM
Nova tehnologija-jedna od najperspektivnijih pravaca razvoja proizvodnje u agraru XXl veka, je primena efektivnih mikrorganizama. Osnivač tehnologije je japanski profesor, mikrobiolog Teruo Higa. Taj naučnik je, 1988 godine, uspeo da stvori super složen kompleks korisnih bakterija, potekla u Japanu, nova tehnologija je danas priznata i, u mnogim državama sveta, ona predstavlja deo nacionalne politike. Broj takvih država postojano raste.
Preparat je koncentrat u tečnom stanju. u kojem je uzgojeno više od 80 sojeva glavnih anabiotskih (korisnih) mikroorganizama, koji se u prirodi nalaze u zemljištu.Preparat ne sadrži genetsko izmenjene mikroorganizme. Karakteristično za preparat je to, što on predstavlja čvrstu zajednicu aerobnih i anaerobnih mikroorganizama. I jedni i drugi, bez obzira na različite oblike života, obitavaju u jednoj sredini u režimu aktivne razmene izvora hrane. I to tako da produkti metabolizma jedne grupe predstavljaju hranu onoj drugoj grupi, pri čemu dolazi do akumulacije pozitivnih osobina ujedinjenih mikroorganizama.
Ovi mikroorganizmi pri unošenju u zemljište aktiviraju lokalnu saprofitnu mikrofloru, koja prerađuje organski otpad u oblik koji je za biljke lako dostupan i lako se koristi. Pri tom nastaju raznovrsne, fiziološki aktivne, materije-fermenti, amonokiseline,vitamini, biofungicidi i dr. koji direktno ali i indirektno utiču na rast i razvoj biljaka, i obavljaju čitav niz funkcija za zaštitu biljaka od bolesti i na sanaciji zemljišta. Pošto je tlo većim delom "bolesno", u njemu preovladavaju patogeni "lideri". Kada se u zemljište unese, preparat radikalno utiče na biocenozu zemljišta, potiskujući patogenu mikrofloru. Rezultat toga je da se osnovna masa mikroorganizama okreće regeneraciji (obnovi) a da se celokupnom zemljištu daje produktivna snaga. Dolazi do "lečenja" zemljišta. Takvo tlo, u periodu od 3 do 5 godina, praktično, maksimalno obnavlja svoju prirodnu plodnost, bez primene hemijskih đubriva i pesticida. Uz minimalna fizička i radna ulaganja, sa takvog zemljišta se može ubirati najveći mogući prinos najvišeg kvaliteta.Korišćenjem nove tehnologije, obezbeđujemo prirodnu vodenu i vazdušnu propusnost plodnog sloja zemljišta do dubine 60-80 cm.Postoje ljudi koji već godinama koriste novu tehnologiju. Ona je ta koja vam donosi velike uštede, ne orete, ne prekopavate, ne kupujete veštačko đubrivo, ne kupujete razno razne hemikalije, prinos se vam uvećava 2-5 puta (u zavisnosti od vrste proizvoda). U zemlji žive mikroorganizmi kojima je za život potreban vazduh (aerobni) i onima kojima vazduh nije potreban (anarobni) oranjem, mi zemlju prevrćemo i zakopavamo one mikroorganizme kojima je vazduh potreban a one kojima nije izbacivamo ih na vazduh. Time smo zemlju "ubili".
A mikroorganizmi su potrebni za: stvaranje humusa, pomoć pri prehrani biljaka, u jednom hektaru zemlje živi oko 20 tona tih sićušnih stvorova.
Biljka uzima iz vazduha 95% hrane pomoću fotosinteze, i samo 5% iz zemlje ali ako nema tih 5% za biljku je pogubno.
Da zemlju ne "ubijamo" plug i ašov odbacimo i koristimo samo takve alatke, pomoću kojih zemlju, samo protresemo, ( podrivač, vile).
Na velikim površinama radi se, normalno, na drugačji način, da bi se zemlja normalizovala treba joj 3-5 godina.
Ima i izuzetaka ali sve se može rešiti.Treba je samo verovati u ono što radimo.
Sećam se da su mi stari pričali kako je ta, ritska zemlja, bila dar božiji a obrađivali su je samo oruđima na konjsku snagu, a sada ne ide ni sa traktorom.
Upotrebom pluga, veštačkog đubriva, pesticida, herbicida i šta ti ja znam čega još smanjili smo snagu prirode, povećali rad i troškove što je i bio cilj proizvođača tih sredstava. A takođe smo i sebi lično naneli zlo, jedući tu zatrovanu hranu, pa se onda lečimo kupujući gomile lekova.
Radi se tako što žetvene ostatke poprskate preparatom i odmah potanjirate, 5-7cm dubine, NIKAKO ZAORAVATI. Bolji efekat je kada pokosite nešto zeleno pa to poprskate preparatom.
Korov ima važnu ulogu u očuvanju plodnosti zemljišta. osnovni princip je takav: Korov treba držati pod kontrolom, ali ga ne treba uništiti. Čim prestanete da vršite duboko oranje, sa prevrtanjem zemlje, brojnost korovskih biljaka se naglo smanjuje.
Tako, s jeseni zalivanje zemlje preparatom izaziva rast korova, koji tada stradaju od mrazeva ne uspevši da sazru. Borbu sa korovom treba započeti najkasnije 2 nedelje pre početka mrazeva.
Taj način, kada se izaziva rast korova,može se koristiti i s proleća, kada se tlo zagreje na +10 stepeni. dve nedelje nakon trtiranja rastvorom korov se kosi. Ostaci korova se podvrgavaju preparatu i oni tada venu.
Slamni malč i prekrivač od bele deteline takođe obezbeđuju efikasnu kontrolu rasta korova. Na taj način, kroz 2-3 godine, Vaše zemljište će biti, potpuno, slobodno od korova i prirodno plodno.
U svetu se primenjuje na milionima hektara a kod nas je pocelo od 2002,i tad je pocelo da se koristi u ogledima naucnog instituta za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu
Do sada su to rezultati , znaci parcele tretirane sa 550kg kompleksnog djubriva i parcele tretirane sa 10 litara preparata....rezultati isti
inace je dva puta jeftiniji od mineralnog djubriva a prekticniji i jednostavniji u primeni.
Prirodnim putem dezinfikuje zemljiste,putem bakterija,utice na razgradnju stajnjaka i biljnih ostataka,za 60-70 dana, koji se pretvaraju u humus.
Bakterije koje fiksiraju azot su mnogo proučavane, posebno sa stanovišta njihovog značaja u poljoprivredi. Već je dugi niz godina poznato da biljke mahunarke ili leguminoze (fam. Fabaceae), kojima pripadaju pasulj, grašak, lucerka, detelina, grahorica i dr. predstavljaju značajne kulture u rotiranju useva na poljoprivrednim površinama jer poboljšavaju plodnost zemljišta. Razlog za to je što na čvorićima (nodusima) korena ovih biljaka žive bakterije iz roda Rhizobium. Ove bakterije koriste šećere koje proizvode biljke u procesu fotosinteze, a za uzvrat ih snabdevaju amonijakom.
Danas se mnogo radi na tome da se ovaj fenomen što je moguće više primeni, jer ukoliko bi bili u stanju da i kod drugih poljoprivrednih kultura utičemo na formiranje ovakvih simbiotskih odnosa sigurno bi se smanjili troškovi u pogledu skupih azotnih đubriva i istovremeno bi se poboljšao kvalitet proteina ovih kultura. Rad na ovakvom projektu uključuje selekciju, mikrobiologiju i genetičku inženjering.
Ciklus kruženja azota počinje, ustvari, kada neke cijanobakterije i zemljišne bakterije, dakle azotofiksatori, apsorbuju atmosferski azot vezujući ga u svom telu u nekom od organskih jedinjenja azota, npr. aminokiselinama. Neke druge bakterije (iz roda rizobijum), u simbiozi sa korenom biljaka leguminoza takođe vrše fiksaciju azota. kada se tela ovih azotofiksatora podvrgnu truljenju, njihove se aminokiseline pretvaraju u amonijak, koji se pod dejstvom druge vrste bakterija, nitrifikacionih, pretvara u nitrate, dostupne biljkama.
Hemijska mineralna đubriva, dovode do mineralizacije organskog dela zemljinog pokrivača, čine površinski sloj sitno disperzivnim, tvrdim, slabo propusnim za vlagu i vazduh, hladnim, teškim za obradu. Zasićenim rastvorima soli mineralnih đubriva, koja se unose u zemlju, ubija se živa površinska flora i fauna. Površinski sloj prestaje biti plodan, pretvara se u mineralizovano zemljište. Za dobijanje kakvog takvog prinosa, takvo zemljište, iz godine u godinu zahteva sve veću količinu mineralnih đubriva i sve više napora kod oranja i kopanja sa prevrtanjem površinskog sloja. Biljke na takvim zemljištima zahtevaju česta zalivanja, slabo rastu i podložne su bolestima i štetočinama, njihov prinos mnogo zavisi od vremenskih uslova.
A zar to nije čudo:
- kada se zemljište bašte nikada ne prekopava niti ore;
- kada se sirovi i teški stajnjak nikada ne razbacuje po bašti;
- kada se mineralna đubriva ne dodaju zemlji ni u jesen, ni u proleće (nikada);
- kada korova u lejama nema i nije potrebno trošiti vreme i snagu u borbi protiv njih;
- kada se plodnost zemlje iz godine u godinu povećava;
- kada prinosi malo zavise od vremenskih uslova i klime, a prema rodu 3-5 puta premašuju prinose zemljoradnika zaraženih „generičkim ludilom“, kako se izrazio Gercen, obrađujući svoje bašte, poput svih, primenjujući tradicionalne metode zemljoradnje.
Baš takvu baštu imam ja već više od 12 godina, u središnjoj Rusiji, u Udmurtiji, u čisto kontinentalnoj klimi, u „zoni rizične poljoprivrede“. Pri tom je interesantno da je termin „zona rizične zemljoradnje“ izmislio neko u našoj bivšoj socijalističkoj državi, sa ciljem da opravda neznanje vlasti iz oblasti zemljoradnje i nigde se drugde u svetu ne upotrebljava.
Iz gore rečenog, čitaoc je već, verovatno, shvatio, da ja ne trošim pare na nabavku stajnjaka i mineralnih đubriva, ne opterećujem se fizičkim poslovima oko prekopavanja zemljišta bašte, u vreme kada mnogi baštovani to rade, i u proleće, i u jesen, a prilikom prekopavanja svakog ara prevrnu oko 70 tona tereta; ne gubim vreme i fizičku snagu na plevljenje korova iz leja, jer njega tamo ni nema. Moja deca i unuci često i sa zadovoljstvom posećuju našu baštu i nas starce, znajući da ih ovde ne čeka težak rad, već čisti vazduh.Iz gore rečenog, čitaoc je već, verovatno, shvatio, da ja ne trošim pare na nabavku stajnjaka i mineralnih đubriva, ne opterećujem se fizičkim poslovima oko prekopavanja zemljišta bašte, u vreme kada mnogi baštovani to rade, i u proleće, i u jesen, a prilikom prekopavanja svakog ara prevrnu oko 70 tona tereta; ne gubim vreme i fizičku snagu na plevljenje korova iz leja, jer njega tamo ni nema. Moja deca i unuci često i sa zadovoljstvom posećuju našu baštu i nas starce, znajući da ih ovde ne čeka težak rad, već čisti vazduh, ekološki čiste jagode, voće i povrće i druženje sa prirodom.
B. S. Annenkov,
Dokučajev je govorio da je mudra priroda poklonila čoveku četiri blaga nemerljive vrednosti – svetlost, vazduh, vodu i zemlju – s tim što je zemlja simbioza prve tri. Zemljoradnik pokušava da nekako iskoristi zemlju i vodu, ali nikako ne prihvata svetlost i vazduh kao neizostavne atribute prinosa. Zemljoradnik može videti, opipati i čak pomirisati zemljište i vodu, a da vidi i da opipa vazduh i svetlost ne može, i zbog toga oni u njegovom shvatanju procesa stvaranja prinosa, nemaju ulogu. Tim pre, što baš iz vazduha biljke uzimaju 94 – 98% svoje hrane, zapravo i samo pod uticajem direktne sunčeve svetlosti, ovu hranu biljke koriste za stvaranje svojih organskih ćelija, od hemijskih elemenata vazduha, i za stvaranje prinosa, naročito. Zapravo, u toku direknog sunčevog osvetljenja vrši se u biljkama proces fotosinteze, kada se od neživih hemijskih komponenti rađaju žive ćelije. Što duže biljka prima direknu sunčevu svetlost, time se intezivnije odvija proces rasta, time se brže i više stvaraju prinosi , ako se oko svake biljke stalno odvija strujanje vazduha i, znači, kad protok vazduha nije onemogućen gustinom useva. Još pre 2000 godina rimski pesnik Vergilije u svojoj poemi „Georgika“, o načinima vođenja stočarstva i gajenja biljaka, govori o tome da za obezbeđenje strujanja vazduha oko biljke treba „ oštrim srpom prorezati u usevima prolaze“. Naši zemljoradnici razmeštaju svoje useve onako kako se sviđa njemu, ali ne onako, kako odgovara biljkama, da bi imale više direknog sunčevog svetla i više svežeg vazduha. Zapravo, iz tog razloga zemljoradnici ostaju bez velikog dela mogućeg prinosa.
Nauka o tome kaže, da biljke uzimaju iz zemlje samo 2-6% hrane, ostalih 94-98% hrane dobija iz vazduha. Ova naučna konstatacija je, verovatno, za veliki broj čitaoca, neočekivana novost. No ova informacija govori i o tome da ruski zemljoradnici, poklanjajući ogromnu pažnju unošenju u zemljište različitih đubriva, ne razumevajući da je glavna masa hrane za biljke u atmosferi, uzaludno troše, kako svoju snagu , tako i sadržaj svog novčanika. Nauka govori o tome da svaka biljka unosi u zemlju više organike, nego što iz nje uzima u obliku hranljivih vodenih rastvora. Agrobotanika (ne brkati sa agronomijom) tvrdi da u biljnom svetu postoji balans – težina suvog nadzemnog dela biljke jednaka je podzemnom delu. To nam govori o tome da, ako zemljoradnik odnosi sa svojih leja samo „vrškice“ ili „korenčiće“, onda otpaci koji preostanu čine najmanje 50% od ukupne mase biljke. Svaka biljka u procesu vegetacije, skupi u sebi samo one hemijske elemente, koje uzme iz tla i vazduha, koji joj odgovaraju (zato je, naprimer luk ljut, beli luk oštar, mrkva slatka...). A to znači, ako se tlu vrati 50% bilja (t.j. – otpadaka), njemu će biti vraćeno deset puta više hrane, nego što je potrebno sledećem pokoljenju. Pa od toga, što su u sebi nakupili, iz tla su uzeli najviše 6%, a sve ostalo – iz atmosfere. Zapravo, tako je to uredila mudra priroda, taj proces obnavljanja plodnosti zemljišta. Prilikom povratka otpadaka u zemljište, do 6% će otići na hranu sledećeg pokoljenja biljaka, a preostalih 44% neće biti višak – oni će otići za ishranu živih zemljišnih organizama i za proizvodnju humusa. Zapravo tako se ostvaruje u prirodi simbioza biljaka i životinja. U prirodi sve što je izraslo iz zemlje, vraća se u zemlju. A zemljoradnik letinu odvozi sa svoje parcele, a otpad, ili pali, ili odnosi na đubrište i ništa od onog što je na zemlji raslo, po pravilu, ne vraća zemljištu. Zapravo tako se ispošćuju zemljišta.
1. Humus – to su dalje nerazložljivi organski ostaci zemljišnih organizama i njihovih izlučevina . On nije hrana za biljke. Osnovna njegova zasluga je u tome što čini podlogu rastresitom, pa tako omogućava dotok atmosferskog vazduha i vlage od padavina, jer se sastoji od granula (kaprolita), a masa mu se sastoji od 50% praznine između njih. Te praznine i omogućavaju protok vazduha i vlage od padavina u zemljište. Te iste praznine omogućavaju korenju biljaka brži razvitak u potrazi za hranom. Što je deblji sloj zemljišta, u kojem se nalazi humus, to više hrane mogu naći biljke, a što je više u zemlji humusa, to više prinosa ubira dobar gazda, ako se postarao za sve to.
2. Aerobni i anaerobni zemljišni mikroorganizmi stvaraju u zemljištu humus i što ih više ima u zemljištu, oni sve više razlažu u njemu organskih kiselina, samim tim je u zemlji sve više razloženih minerala i hrane za biljke, zemlja je plodorodnija, samim tim su i veći očekivani prinosi kultura. Dobar domaćin mora brinuti o tome, da omogući u zemljištu život što veće populacije živih zemljišnih organizama u proleće, leto i u jesen; u proleće – što ranije, u jesen – što kasnije. Obrada zemljišta sa prevrtanjem busena ašovom ili plugom dovodi do uništenja aerobnih i anaerobnih stanovnika tla; do toga dovodi i primena („na dušak“ odjednom) mineralnih đubriva. Za očuvanje u zemljištu živih organizama dobar domaćin ne treba da obrađuje zemlju prevrtanjem busena, ne treba da primenjuje nikakva hemijska đubriva i sredstva za zaštitu od štetočina i bolesti. On mora da shvati da ne treba da hrani biljke, već žive organizme u zemlji. Hranjenje tih organizama , ne sme se vršiti sirovim stajnjakom, ne sme se zakopavati u zemlju previše sirovih siderata (zeleno đubrivo), (u njihovom okruženju uništva se previše aerobne populacije živih organizama).
3. Kako je već ranije rečeno, humus ima vrlo korisno svojstvo plodnosti: njegove čestice, granule, imaju u omotu električni naboj. Takvo svojstvo nemaju obične mineralne čestice iz zemljišta. Pod dejstvom elektroteže na površinu čestica humusa se lepe i pričvršćuju, stvarajući opnu, zemljišni mineralni rastvori. Ova teža ne dozvoljava da mineralni rastvori cure u niže slojeve zemljišta i odu iz leja u podzemne vode, a takođe im ne dozvoljava da se penju kapilarima grunta na površinu leja i odatle da ispare u atmosferu, ostavljajući na površini mineralne soli, koje obrazuju čvrstu koru, koja ne propušta ni vazduh ni vlagu. Humusne čestice zadržavaju na svojoj površini zemljišnih rastvora sedam puta više, nego što je njihova masa (težina). Što je više humusa u zemlji, to se više mineralnih rastvora zadržava u korenastom sloju leja, samim tim, bolje se i potpunije hrane kulture.
NEDOSTACI „TRADICIONALNE“ OBRADE ZEMLJE
Tradicionalno je prihvaćeno da se radi plodnosti zemlja mora kljukati stajnjakom i mineralnim đubrivima. To nije najbolji način zbog sledećih posledica i razloga:
1.Sirovi stajnjak treba zaoravati. To je već jedan od nedostataka, koji iziskuje značajno angažovanje tehnike i fizičkog rada. Sirovi stajnjak se razmešta po parceli u zgužvanim hrpicama, čiju organiku razlažu truležni anaerobi. To dovodi do širenja u zemljištu truležnih patogena, koji kasnije dovode do zaraženja biljaka raznom truleži, a plodovi tih biljaka su loši za skladištenje. Sirovi stajnjak, pri razlaganju, oslobađa amonijak i slobodni azot, od kojih strada živa zemljišna sredina, koja je „kuvar“ hrane za biljke. Stajnjak ulazi u zemlju u gužvicama, stvara oko sebe vrlo zasićene rastvore razlaganja zemljišta, koji privlače sebi okolnu vlagu. Iz tih razloga, čak i uz prisustvo stajskog đubriva u zemlji, većina biljaka gladuje i ne daje prinos. Posle unošenja stajnjaka, uvažavajući ukazane razloge,
pođubrenu parcelu moramo ostaviti godinu dana neobrađenu, da bi se proces razlaganja sirovog stajnjaka završio, amonijak i slobodni azot iz zemljišta isparili, a živa zemljišna sredina samoobnovila, što je praktično nemoguće kod malih parcela. Svi gore ukazani nedostaci odnose se i na zaoravanje siderata.
2.Mineralna đubriva se unose, po pravilu, „nadušak“, odjednom. U zemljištu se, kao rezultat, obrazuju zasićeni rastvori soli hemijskih elemenata, koje uništavaju živu zemljišnu sredinu, „kuvare“ hrane za biljke. Pritom se zemljište lišava proizvođača humusa, garanta plodnosti. Postojeći humus u zemlji se uništava pod dejstvom mineralnih soli, gubi se njegova granulativna struktura, zemljište se usitnjava, postaje tvrđe, loše propušta vlagu i vazduh, postaje teško za obradu. Biljke se pri tom odgajaju na ograničenoj količini hemijskih elemenata i nemaju prirodan ukus, miris i vitaminsku vrednost. Bez odgovarajuće ishrane, biljke su podložne boleštinama i najezdama štetočina, njihovi prinosi opadaju i loši su za skladištenje. Postoji i osnovana bojazan od trovanja čoveka hemijom iz mineralnih đubriva.
3.Primena sirovog stajnjaka i mineralnih đubriva zahteva duboko oranje ili prekopavanje zemljišta, čime se uništava prirodna struktura zemljišta. Apsolutna većina zemljoradnika je ubeđena da oranje ili prekopavanje čine zemlju rastresitijom i zato pogodnijom za život biljaka na njoj. Međutim, oni veoma greše. Izučavanja pokazuju da je zemljište samo odmah posle oranja ili prekopavanja rastresito. Ali, već posle prve kiše ili zalivanja, stvrdne se, čak i više nego što je bila pre oranja (prekopavanja). I što se više zemljište podvrgava takvoj obradi, postaje tvrđe, što vremenom iziskuje sve više fizičkih i mehaničkih napora i finansijskih sredstava za GSM (gorivo, mazivo,materijal), plus troškovi oko dovlačenja tehnike. Veliki trošak je i nabavka stajnjaka i mineralnih đubriva (današnje cene mineralnih đubriva su oko 0,8 američkih dolara za kilogram, znači, samo za jedan ar treba potrošiti najmanje 18 američkih dolara).
Alternativa stajnjaku, mineralnim đubrivima, oranju i prekopavanju sa prevrtanjem zemlje je primena organskih preparata!
KADA BUDEM LOVIO U VEČNIM LOVIŠTIMA LOVIĆU SA BRETONOM