Izuzev u Srbiji svuda u svetu sve više lovaca koristi oružje sa tetivom

Lukom i strelom na medveda

Zakon o lovstvu Srbije dozvoljava lov na ovaj način, ali ga Zakon o oružju i municiji zabranjuje

Dok se u Evropi sve više lovi lukom i strelom, lovci u Srbiji su "osuđeni" da se i dalje druže samo s puškama. Doduše, kod nas lov lukom i strelom nije strogo zabranjen, ali nije ni dozvoljen. Prema Zakonu o lovstvu Srbije, ova vrsta lova je zabranjena, osim "lova na krupnu divljač u ograđenim lovištima do hiljadu hektara površine".

To znači da srpski lovci mogu da se upute u lovišta s lukom i strelom, međutim veliki problem predstavlja zakonska neuređenost nabavljanja i izdavanja dozvola za oružja sa tetivom. Naime, domaći Zakon o oružju i municiji kao lovačko oružje tretira isključivo puške sa olučenom i neolučenom cevi, dok je oružje sa tetivom, odnosno luk ili samostrel, svrstano u kategoriju sportskog oružja. Time je Zakon o oružju i municiji zabranio ono što Zakon o lovstvu striktno ne zabranjuje, odnosno u svojim pojedinim članovima čak i dozvoljava - lov lukom i strelom.

		ŠKOTI PONOVO LOVE LUKOM I STRELOM U Evropi se lov lukom i strelom sve više vraća u modu i trenutno je najzastupljeniji u Nemačkoj, Austriji i Francuskoj. I u Velikoj Britaniji ponovo počinje da se lovi lukom i strelom. Mada je ovaj način lova, kao nehuman, zabranjen 1963. godine, škotski parlament je pre četiri godine ponovo odobrio lov lukom i strelom. Ovim oružjem najviše se lovi u SAD, Australiji i Novom Zelandu. Prema podacima Internacionalne organizacije za lov lukom i strelom (IBO-International bonjhunting organization), više od polovine registrovanih lovaca lukom i strelom nalazi se u SAD.

Iako glavna prepreka, zakonske odredbe nisu jedino što udaljuje lov lukom i strelom od srpskih lovaca. Dok je za klasičan lov vatrenim oružjem dovoljna puška i (eventualno) pas, za lov lukom i strelom neophodno je mnogo više opreme, pošto lovac naoružan lukom i strelom divljači mora da priđe na samo 30-40 metara. Zbog "bliskog susreta" i izuzetnog životinjskog njuha, neophodni su maskirna odeća, boje za maskiranje lica, kao i neutralizatori mirisa na bazi aktivnog uglja.

Za lov se koriste dve vrste lukova - složeni lukovi (poznati i pod nazivom kompaund, odnosno luk sa kamovima) i dugi ili engleski luk (long bonj), svima dobro znan iz filmova o Indijancima i srednjovekovnim borcima. Dobri lovački lukovi su skupi. Tako, recimo, dugi luk "tejkdaun suprim", veoma cenjene firme "Ber", košta čak 1.300 dolara, dok su složeni lukovi nešto jeftiniji, sa rasponom cene od 200 do 800 dolara. Najcenjeniji su lukovi, pored već pomenute firme "Ber", kompanija PSE, "Boutek", "Refleks", "Alpine", "Metjuz", "Brauning", "Hojt", "Bak master", "Oneida igl", uz još nekoliko kvalitetnih proizvođača.

Savremene lukove odlikuju visoka preciznost i velika brzina strele. Solidnim kompaund lukovima može se precizno pogađati meta prečnika 10 centimetara i sa udaljenosti veće od 30 metara. Neke vrste strela dostižu brzinu od čak 300 kilometara na sat, pa se mogu koristiti i za lov na najkrupniju divljač.

Lukom i strelom love se gotovo sve vrste krupnije divljači, od američke ćurke, preko divlje svinje, jelena i losa do medveda. Za one najhrabrije, pravi izazov je Afrika, gde se lukom i strelom love leopardi, nosorozi i druge opasne zverke. Ljubitelji luka i strele kažu da jedino lov ovim oružjem pruža prave izazove i vraća iskonskim korenima lovca.