Zeleni su se grejali dok lovci rade. Tako je uvek bilo i bice a povika uvek na nas lovce.
Svaka cast momcima lovcima i ovaj snimak treba poslati i nekoj TV kuci cisto neka imaju u arhivi zlu ne trebalo.
O meni se najlepše brinu oni koji me ostavljaju na miru.
Ovakav postupak ovih mladih lovaca zaslužuje sve čestitke, za ovakve stvari treba ih nagraditi, makar objavljivanjem ovog snimka na nekoj televiziji....
Sve čestitke kolegama na pravom lovačkom podhvatu!!!
MOLITVA ZA LOV
Jesam.
I moja puška i moj pas.
Lovac sam,
al' pravičan.
Kao što Plakida bejaše, čuvši glas
Gospodnji Isusa Hrista,
i posta Evstatije.
Čuvaj me Gospode bože iskušenja
i u pravdi održi me,
da se po zapovedima tvojim vladam
i podari mi plen koji mi i uistinu pripada.
Poštujući tebe, poštujem i tvoje darove,
što njeno veličanstvo priroda ima,
a zavet Gospodu, da ne skrnavim delo
Božjih ruku, dajem i molim
za pušku i mog psa.
Amin.
Pošto sam ceo dan u gužvi ipak sam uspeo da pribavim sve da bih upotpunio priču.
Momci koji su starosti izmedju 20-25 godina su akteri ovog dogadjaja i on se dogodio u februaru 2012 godine,dok je Srbija bila okovana ledom,mladi lovci su izneli hranu za divljač na ostrvo koje se nalazi prekoputa Starog Slankamena.Mladi lovci KOLARIĆ MILENKO,BATA KOTARAC,ANTOKOVIĆ NIKOLA,MRDJANOV NIKOLA iŠKARA MIĆA su videli kako dunavom izmedju santi leda plutao iznemogao srndać,rizikujući svoje živote oni su čamcem izmedju santi došli do srndaća,uhvatili ga i izneli na ostrvo gde su izneli hranu i so.Verovatno bez njihove pomoći nebi živ došao do obale jer se i na snimku vidi koliko je iznemogao jer nije mogao iz prvog puta da ustane.
Jako mi je žao što za ovaj dogadjaj nisam saznao mnogo ranije jer momci svakako zaslužuju sve pohvale.Pošto se saznalo za ovaj dogadjaj kontaktirao sam nekoliko ljudi iz LU Fruška Gora u čijem sastavu je sekcija Šljukica iz Starog Slankamena a čiji su ovo lovci i svi su bez reči podržali predlog da se ovi mladi lovci odlikuju lovačkim ordenom LU Fruške Gore za zasluge u lovstvu.
Smatram da bi dodela ovakvog ordena doprinela da mnogo mladih lovaca krene njihovim stopama ,a ovi mladi ljudi će svakako nastaviti u dobrom pravcu unapredjenja lovstva i edukacije mladjih naraštaja kako bi jednu lepu etiku preneli naraštajima koji dolaze.
Mislim da bi i LSV trebao da reaguje i da na neki način nagradi ove mladiće, i da tom nagradom ukaže i ostalim mladim lovcima kako treba da se ponašaju.
Dok sam gledao video snimak, pomislio sam, da li bi baš svaki lovac postupio ovako kao ovi momci? Odgovor, na žalost, znamo - vrlo verovatno da ima i onih koji bi ovog izmučenog srndaća spakovali u zamrzivač!
Neke od njih lično poznajem i mogu da vam kažem da su stvarno momci u koje polažem nadu da će u budućnosti biti noseći stubovi lovstva u njihovom mestu u kome se tradicionalno dobro gazduje.
Verujem da će i LSV uraditi sve kako bi ovim mladim lovcima,a i svim ostalim lovcima dao do znanja da se cene ovakvi gestovi.
danas sam kontaktirao jednog od aktera sa snimka i ovih dana ću ih posetiti jer sam čuo da su jako zauzeti pravljenjem čeka po lovištu pa da ih malo i slikam
[quote]Lala kaže:
Mislim da bi i LSV trebao da reaguje i da na neki način nagradi ove mladiće, i da tom nagradom ukaže i ostalim mladim lovcima kako treba da se ponašaju.
Pozdrav i postovanje Zorane ,oduvek sam voleo uz dedu kao decak da satima sedim i slusam price stvarne, istinite..Ponekad o lovu nekad o minulim vremenima,o vernim psima..Ovaj dogadjaj koliko je verno i lepo opisan toliko coveka podstakne na razmisljanje .. Stvarno nas rastuzuje..Mozda pomogne da se nabavi neki drugi Riki...Lov i druzenje sa prirodom, dobrim drugarima, vrsnim kerom je uvek lep..
Jank kaže:
Pre par dana sam putovao pored jedne od nekada naših najlepših reka... Danas Drina izgleda kao posle Apokalipse, užas, od prošlogodišnje poplave sve je prekriveno plastičnim kesama i otpadom....Gde li nam je Ministar ekologije da ono vidi...nekada su bile velike omladinske radne akcije , gradile se pruge i putevi....ko će danas motivisati mlade ljude da očistimo sopstveno đubre....
okolina rg ečke je pretprošle godine detaljno čišćen od flaša .
A čistači su smo bili ja jedan od kolega i generalni direktor. čistili smo danima, tad je g. direktor rekao od danas više nema pecanja na kanalu .
prošlo je neko vreme i pecaroši se bune i svašta se i pričalo gnjavili nas ajde pričajte sa direktorom da dozvoli pecanje ....
odgovor direktora :hoćete opet na kanal da skupljate flaše i smeća -kaže on : ja neću
oustali smo iz prve i ja i kolega
E ovo je za nase uslove neverovatan primer iskrenih ljubitelja ciste sredine, prirode,pozrtvovanost,kada covek ima veliku veru i odredjen cilj nije bitno da li je VII stepen,svih 10 semestra,Pokusali smo nesto slicno sa mojom Moravom (stalno se prebacuje odgovornost ekol. sluzbi...) Bravo za primer..Samo nekoliko desetina km je cuvena Rosa... Voda se ekploatise, izvozi, a niko se nije setio da se pokrene akcija ciscenja reka od pot boca... Ugradnja filtera ovim preostalim fabrikama ,nezamislivo je ali i dalje se ispustaju otpadne vode iz njih..(primer: desna pritoka nekada cista puna klena, pastrmki, danas - prakticno mrtva reka...)Lala i Jank su lepo kazali sve ode na koncu u ..more .Bojim se dana da nam
sa slavina ne potekne otpadna voda sa ukusom -plastike....
Evo jedne priče kojom ću pokušati dočarati svoj prvi ulov lisice. Bio je decembar ili januar mjesec, ne sjećam se tačno. Ili što bi rekao Rade Šerbedžija : ... Bio je siječanj, ili januar, ne sjećam se više. ... Dogovor od prethodne večeri je bio da nas trojica pustimo pse, ali svaki sa različite strane, tako da povećamo vjerovatnoću da će lisica na nekog naići. A teren na kojem lovimo prilično veliki. Tata danas neće izaći, jer ima u planu okačiti meso na dimljenje. Dovoljno je bilo u salamuri. Malo mi je glupo da ostavim roditelje da dižu meso sami, ali me zaraza zvana lov čvrsto drži u svojim čeljustima i zato uveče odlučujem da krenem u svitanje i pokušam da se vratim dok oni ne počnu kačiti. Sve sam nekako utanačio, sve isplanirao, ali nikako da zaspem. Čini mi se da sam jedva uspio zaklopiti oči, a već je zazvonio sat. Mrak. Volim da spavam u hladnijoj prostoriji (ali samo ako imam dobar pokrivač) pa sam zato ostavio otvoren prozor u sobi. Izvlačim prvo jednu ruku, pa drugu. Brrrr, baš je hladno. A da danas ipak odložim lov? Ne dolazi u obzir! Skačem se iz kreveta i žurno se oblačim. Puška, prsluk sa municijom, maramice, povodac, sve je tu. Izlazim iz kuće. Tek sad vidim u kakvu se avanturu upuštam. Vani je mirno, bez vjetra, ali ipak suviše hladno da krenem bez rukavica. Snijeg koji se skoro skroz otopio, opominje da sa zimom nema šale. Dolazim do kućice za pse. Posavka se lijeno izvlači, stresa se i proteže. Ni njoj nije baš svejedno. Žalim slučaj gospođice, nemam rukavice za vas. Moraćete se sami potruditi da se zgrijete. Odlučujem da krenem biciklom kako bi se što prije vratio. Krećem, a noć se još bori sa jutrom iako zna da će mu uskoro morati ustupiti mjesto. Nigdje žive duše. Ne čuju se ni psi da laju. Sve se zbilo u svoje tople domove. Samo se čuje kujin kas i tiho škripanje u prednjoj glavi bicikla. Tata, tata, kad će već jednom ovo podmazati? A možda ipak treba zamjeniti kompletnu glavu? Već sam odavno prošao zadnju kuću u selu kad sam shvatio da nisam ponio telefon. Neću se vraćati, već sam skoro stigao. Ona dvojica neka samo postupe po dogovoru i neće biti problema. Stigao sam. Sakrivam bicikl u šumicu kraj puta i ulazim u moj omiljeni dio lovišta. Kad voda poraste, dobar dio ovog terena bude pod vodom i zato malo ko zalazi tu. Putići su uglavnom zarasli i u proljeće, ljeto i ranu jesen skoro je nemoguće kretati se. Zato ću se držati glavnih puteva, jer mi je jedino tu pregledno i veće su šanse da vidim nešto. Voda se skoro skroz povukla, ostala je samo u najnižem dijelu, ali se i otud povlači. Iza nje ostaje samo tanka pokorica leda. Puštam kuju. Šta da stavim u pušku? Kao i obično, RC 4 Serrie oro od 3,9mm u gornju cijev, a u donju? RC 32 bez korpice isto od 3,9mm? Može. Nakon nekoliko koraka ponovo preklopim pušku, zavučem ruku u džep i izvadim Belomovu kuglu. Ipak će ona u donju cijev. Da mi ne bude kao kolegi prije par godina, kad mu je u tom dijelu lovišta izletio solidan vepar, a on u pušku stavio dvije četvorke. Jest da ih nema kod nas u lovištu, ali ponekad znaju zalutati. Prošlo je već 10-ak minuta, svanulo je uveliko. Prelijep vedar zimski dan. Sad mi više nije toliko ni hladno. Posavka se, po navici, vrti oko mene i povremeno me pogleda, kao da se pita kojim putem ću dalje nastaviti. Idem kao i obično prema najvišem dijelu. Snijega ovdje ima više nego u selu, ali samo mjestimično, tako da teren izgleda kao veliki šareni tepih. Ako ne padne novi, ni ovdje ga neće biti za dva-tri dana. Odjednom se oglasi posavka. Bez uvertire kreće u šteket. Naišla je na svijež trag. Samo je pitanje šta goni. Mlada je, nisam još naučio kako reaguje na koju divljač. Inače, kad lovimo goničima, čim čujem prvi jasan znak da je divljač pokrenuta, tražim najbliže pregledno mjesto koje mogu zauzeti i čekati ako divljač krene u mom smjeru. Tako i ovog puta. Nisam zadovoljan pozicijom gdje se nalazim. Put mi ostavlja jako mali vidik (svega 10-ak metara) jer često krivuda. Iako kuja goni od mene, krećem tačno u pravcu gona jer se tu nalazi jedan spoj puteva na koji ako stanem imam daleko bolji pregled. Nailazim na svjež trag lisice i vraćam RC 32 u donju cijev. Na moje veliko iznenađenje, nakon 100-ak metara nailazim na dosta pregledan predio. Neko je tu posjekao svu šumu, loza je pala pod teretom snijega, skoro idealno. Nalazim poziciju i čekam. Nalazim se u otprilike u centru nepravilnog kruga, ispred mene i sa moje desne strane solidno pregledno. Iza mene i sa lijeve strane, pregledno nekih 20-ak metara, a dalje gusto i neprohodno. Slon da prođe, ne bi znao. Ako udari prema meni , bolje da imam tu čistinu ispred i desnu stanu čistu. Ako me prevari i prođe iza leđa, naići će valjda drugi put. Ali sudeći po gonu, neću ja nju danas vidjeti. Opet nervozno preklapam pušku i preturam po džepu. Odlučujem da u gornju cijev ubacim Vuširovu dvojku, a u donju premjestim Serrie oro. Ako se izvuče samim obodom čistine, bolje mi je da imam nešto krupnije jer ima preko 50 metara. Ponovo nisam zadovoljan, svaki pokret noge izaziva pucketanje suvih grančica i loze pod njima. Šta je tu je, dalje ne mrdam iako se kuja sve više udaljava. Vremenom sam se navikao na nju. Goni jako sporo, često pravi male pauze u gonu, valjda zagubi trag. Nekada se zna vratiti ako ne raspetlja trag nakon dva tri minuta. Ovaj put je baš uporna. Taman kad pomislim da je odustala, čujem da se javlja. Ali sve je dalje. Izgleda da će lisica ipak izaći van ovog terena. Tačno ispred mene, na rijetku gomilu isprepletane loze i mladice vrbe, sletiše dvije ptičice i počeše se igrati. Kuju jedva da čujem. Možda mi se i pričinjava, možda je već odustala. Goni je bar pola sata, nikad toliko nije gonila. Ne vara me uvo, ipak je čujem. Kao da se vraća prema meni. Pa onda nekoliko minuta pauze. Gotovo je. Odustala je i sad će krenuti ka meni. Naprežem uši, ali ne čujem ništa osim te dvije ptičice. Sunce je izašlo, čini mi se sad mnogo toplije. Čak mi se čini da u daljini ispred mene čujem kako pucketa tanak led obasjan sunčevim zracima. Kako je Sunce jedna moćna planeta, tako daleka, a tako bliza. Kuja se ponovo čuje, stvarno ide prema meni. Pogled mi šara ispred, desno i iza mene. Ako naiđe, vjerovatno će doći putićem sa desne strane. Ili će ispred mene proći i hvatati se onog gustiša sa lijeve strane? A možda me već osjetila i zaobišla u širokom luku? Kuja se čuje da se povremeno javlja na nekih 500 metara, čak mi se čini da je tuda ranije već prošla. Možda se ponovo vratila na onaj stari trag i sad ponovo raspetljava? Ne bi joj bilo prvi put. Sunce i dalje prijatno grije, a ono pucketanje leda i dalje se povremeno čuje. Samo je sad bliže. Pogled mi i dalje kruži napred i desno. Odjednom je ugledam. Bakrena dlaka se jasno vidi. Samo se pojavila na samoj ivici čistine. Stala i osluškuje kuju. Daleko je, možda je mogu tući dvojkom, ali smeta mi taj splet loze i mladica. Tačno je između nas. A ptičice se još igraju. Podižem pušku i nišanim. Ako krene van čistine, pucam pa šta Bog da. Nakon nekoliko trenutaka, lisica laganim kasom kreće tačno prema meni. Ne vidi me. Ipak nekad loza zna biti dobar saveznik. Svo vrijeme je pratim mušicom, trudeći se da ne napravim neki šum ili nagli pokret. Sve mi je bliže, a moja trema sa svakim korakom sve veća. Stade na nekih 10-15 metara, na dva metra od te loze. Osluškuje kuju i kao da nešto sluti. Ali nikako ne gleda u mom pravcu. Da li da pucam? Blizu je, može mi loza zaustaviti sačmu i možda je ne pogodim dovoljno dobro. Čekaću da vidim kud će dalje. Sa njene desne strane gustiš u kome je sigurna, dijeli ih nekoliko metara. Ako krene lijevo, ide prema kuji. Njen sljedeći korak me iznenadi i trema dostiže vrhunac. Da li me je osjetila pa je skočila u galop ili je samo htjela kasom da nastavi put, nikad neću saznati. Napravila je brz korak na desnu stranu, izašla iz zaklona i tad sam povukao obarač. Pucanj i trzaj. Ne vidim više ništa. Kakva sam budala, pa zar nije logično da će iznenada da krene, a ja se iznenadio? Već se sigurno dokopala gustiša. Spuštam pušku s ramena i vidim je gdje leži. Nije se pomakla sa mjesta gdje sam je posljednji put vidio živu. Možda glumi. Čuo sam to od starijih lovaca. Kažu da se nekad zna napraviti mrtvom. Oprezno prilazim i uviđam da je stvarno mrtva. Lijep lisac, predivnog krzna. Noge mu hladne kao led preko koga je koji minut ranije prelazio bježeći od kuje. Sad sam siguran da je on prouzrokovao ono pucketanje. Prošlo je sigurno 15 minuta od trenutka kad sam pucketanje prvi put čuo, pa dok nisam ugledao lisca. Odlučujem da ga ne pomjeram do kuja ne dođe. Vratiću se nazad i ispaliću jedan metak kad ona naiđe. Kuja je ubrzo došla, ali ne za tragom. Javila se nedaleko od mene, sa moje desne strane, a da nisam znao da li je lisac nedavno prošao tuda ili je to trag koji je jutros počela da prati. Pojavila se sa moje desne strane, bez šteketa. Opalio sam jedan metak iznad lisca i ona je prišla liscu, kratko ga pomirisala i krenula k meni. To je ujedno bila moja lisica i prva divljač odstrijeljena ispred kuje. Krenuli smo odmah nazad. Kući sam stigao prije 8 sati, taman na vrijeme da pomognem oko mesa. Tata je mislio da se šalim i da sam prekinuo lov kako bi im pomogao. Ima ona narodna, za kozu i rog. Cijevi nisu lagale, a ni izraz mog lica. Iako nemam nikakvu uspomenu na taj događaj, pamtiću ga vječno. Jer samo je jedna lisica prva lisica.
Predator kaže:
Evo jedne priče kojom ću pokušati dočarati svoj prvi ulov lisice. Bio je decembar ili januar mjesec, ne sjećam se tačno. Ili što bi rekao Rade Šerbedžija : ... Bio je siječanj, ili januar, ne sjećam se više. ... Dogovor od prethodne večeri je bio da nas trojica pustimo pse, ali svaki sa različite strane, tako da povećamo vjerovatnoću da će lisica na nekog naići. A teren na kojem lovimo prilično veliki. Tata danas neće izaći, jer ima u planu okačiti meso na dimljenje. Dovoljno je bilo u salamuri. Malo mi je glupo da ostavim roditelje da dižu meso sami, ali me zaraza zvana lov čvrsto drži u svojim čeljustima i zato uveče odlučujem da krenem u svitanje i pokušam da se vratim dok oni ne počnu kačiti. Sve sam nekako utanačio, sve isplanirao, ali nikako da zaspem. Čini mi se da sam jedva uspio zaklopiti oči, a već je zazvonio sat. Mrak. Volim da spavam u hladnijoj prostoriji (ali samo ako imam dobar pokrivač) pa sam zato ostavio otvoren prozor u sobi. Izvlačim prvo jednu ruku, pa drugu. Brrrr, baš je hladno. A da danas ipak odložim lov? Ne dolazi u obzir! Skačem se iz kreveta i žurno se oblačim. Puška, prsluk sa municijom, maramice, povodac, sve je tu. Izlazim iz kuće. Tek sad vidim u kakvu se avanturu upuštam. Vani je mirno, bez vjetra, ali ipak suviše hladno da krenem bez rukavica. Snijeg koji se skoro skroz otopio, opominje da sa zimom nema šale. Dolazim do kućice za pse. Posavka se lijeno izvlači, stresa se i proteže. Ni njoj nije baš svejedno. Žalim slučaj gospođice, nemam rukavice za vas. Moraćete se sami potruditi da se zgrijete. Odlučujem da krenem biciklom kako bi se što prije vratio. Krećem, a noć se još bori sa jutrom iako zna da će mu uskoro morati ustupiti mjesto. Nigdje žive duše. Ne čuju se ni psi da laju. Sve se zbilo u svoje tople domove. Samo se čuje kujin kas i tiho škripanje u prednjoj glavi bicikla. Tata, tata, kad će već jednom ovo podmazati? A možda ipak treba zamjeniti kompletnu glavu? Već sam odavno prošao zadnju kuću u selu kad sam shvatio da nisam ponio telefon. Neću se vraćati, već sam skoro stigao. Ona dvojica neka samo postupe po dogovoru i neće biti problema. Stigao sam. Sakrivam bicikl u šumicu kraj puta i ulazim u moj omiljeni dio lovišta. Kad voda poraste, dobar dio ovog terena bude pod vodom i zato malo ko zalazi tu. Putići su uglavnom zarasli i u proljeće, ljeto i ranu jesen skoro je nemoguće kretati se. Zato ću se držati glavnih puteva, jer mi je jedino tu pregledno i veće su šanse da vidim nešto. Voda se skoro skroz povukla, ostala je samo u najnižem dijelu, ali se i otud povlači. Iza nje ostaje samo tanka pokorica leda. Puštam kuju. Šta da stavim u pušku? Kao i obično, RC 4 Serrie oro od 3,9mm u gornju cijev, a u donju? RC 32 bez korpice isto od 3,9mm? Može. Nakon nekoliko koraka ponovo preklopim pušku, zavučem ruku u džep i izvadim Belomovu kuglu. Ipak će ona u donju cijev. Da mi ne bude kao kolegi prije par godina, kad mu je u tom dijelu lovišta izletio solidan vepar, a on u pušku stavio dvije četvorke. Jest da ih nema kod nas u lovištu, ali ponekad znaju zalutati. Prošlo je već 10-ak minuta, svanulo je uveliko. Prelijep vedar zimski dan. Sad mi više nije toliko ni hladno. Posavka se, po navici, vrti oko mene i povremeno me pogleda, kao da se pita kojim putem ću dalje nastaviti. Idem kao i obično prema najvišem dijelu. Snijega ovdje ima više nego u selu, ali samo mjestimično, tako da teren izgleda kao veliki šareni tepih. Ako ne padne novi, ni ovdje ga neće biti za dva-tri dana. Odjednom se oglasi posavka. Bez uvertire kreće u šteket. Naišla je na svijež trag. Samo je pitanje šta goni. Mlada je, nisam još naučio kako reaguje na koju divljač. Inače, kad lovimo goničima, čim čujem prvi jasan znak da je divljač pokrenuta, tražim najbliže pregledno mjesto koje mogu zauzeti i čekati ako divljač krene u mom smjeru. Tako i ovog puta. Nisam zadovoljan pozicijom gdje se nalazim. Put mi ostavlja jako mali vidik (svega 10-ak metara) jer često krivuda. Iako kuja goni od mene, krećem tačno u pravcu gona jer se tu nalazi jedan spoj puteva na koji ako stanem imam daleko bolji pregled. Nailazim na svjež trag lisice i vraćam RC 32 u donju cijev. Na moje veliko iznenađenje, nakon 100-ak metara nailazim na dosta pregledan predio. Neko je tu posjekao svu šumu, loza je pala pod teretom snijega, skoro idealno. Nalazim poziciju i čekam. Nalazim se u otprilike u centru nepravilnog kruga, ispred mene i sa moje desne strane solidno pregledno. Iza mene i sa lijeve strane, pregledno nekih 20-ak metara, a dalje gusto i neprohodno. Slon da prođe, ne bi znao. Ako udari prema meni , bolje da imam tu čistinu ispred i desnu stanu čistu. Ako me prevari i prođe iza leđa, naići će valjda drugi put. Ali sudeći po gonu, neću ja nju danas vidjeti. Opet nervozno preklapam pušku i preturam po džepu. Odlučujem da u gornju cijev ubacim Vuširovu dvojku, a u donju premjestim Serrie oro. Ako se izvuče samim obodom čistine, bolje mi je da imam nešto krupnije jer ima preko 50 metara. Ponovo nisam zadovoljan, svaki pokret noge izaziva pucketanje suvih grančica i loze pod njima. Šta je tu je, dalje ne mrdam iako se kuja sve više udaljava. Vremenom sam se navikao na nju. Goni jako sporo, često pravi male pauze u gonu, valjda zagubi trag. Nekada se zna vratiti ako ne raspetlja trag nakon dva tri minuta. Ovaj put je baš uporna. Taman kad pomislim da je odustala, čujem da se javlja. Ali sve je dalje. Izgleda da će lisica ipak izaći van ovog terena. Tačno ispred mene, na rijetku gomilu isprepletane loze i mladice vrbe, sletiše dvije ptičice i počeše se igrati. Kuju jedva da čujem. Možda mi se i pričinjava, možda je već odustala. Goni je bar pola sata, nikad toliko nije gonila. Ne vara me uvo, ipak je čujem. Kao da se vraća prema meni. Pa onda nekoliko minuta pauze. Gotovo je. Odustala je i sad će krenuti ka meni. Naprežem uši, ali ne čujem ništa osim te dvije ptičice. Sunce je izašlo, čini mi se sad mnogo toplije. Čak mi se čini da u daljini ispred mene čujem kako pucketa tanak led obasjan sunčevim zracima. Kako je Sunce jedna moćna planeta, tako daleka, a tako bliza. Kuja se ponovo čuje, stvarno ide prema meni. Pogled mi šara ispred, desno i iza mene. Ako naiđe, vjerovatno će doći putićem sa desne strane. Ili će ispred mene proći i hvatati se onog gustiša sa lijeve strane? A možda me već osjetila i zaobišla u širokom luku? Kuja se čuje da se povremeno javlja na nekih 500 metara, čak mi se čini da je tuda ranije već prošla. Možda se ponovo vratila na onaj stari trag i sad ponovo raspetljava? Ne bi joj bilo prvi put. Sunce i dalje prijatno grije, a ono pucketanje leda i dalje se povremeno čuje. Samo je sad bliže. Pogled mi i dalje kruži napred i desno. Odjednom je ugledam. Bakrena dlaka se jasno vidi. Samo se pojavila na samoj ivici čistine. Stala i osluškuje kuju. Daleko je, možda je mogu tući dvojkom, ali smeta mi taj splet loze i mladica. Tačno je između nas. A ptičice se još igraju. Podižem pušku i nišanim. Ako krene van čistine, pucam pa šta Bog da. Nakon nekoliko trenutaka, lisica laganim kasom kreće tačno prema meni. Ne vidi me. Ipak nekad loza zna biti dobar saveznik. Svo vrijeme je pratim mušicom, trudeći se da ne napravim neki šum ili nagli pokret. Sve mi je bliže, a moja trema sa svakim korakom sve veća. Stade na nekih 10-15 metara, na dva metra od te loze. Osluškuje kuju i kao da nešto sluti. Ali nikako ne gleda u mom pravcu. Da li da pucam? Blizu je, može mi loza zaustaviti sačmu i možda je ne pogodim dovoljno dobro. Čekaću da vidim kud će dalje. Sa njene desne strane gustiš u kome je sigurna, dijeli ih nekoliko metara. Ako krene lijevo, ide prema kuji. Njen sljedeći korak me iznenadi i trema dostiže vrhunac. Da li me je osjetila pa je skočila u galop ili je samo htjela kasom da nastavi put, nikad neću saznati. Napravila je brz korak na desnu stranu, izašla iz zaklona i tad sam povukao obarač. Pucanj i trzaj. Ne vidim više ništa. Kakva sam budala, pa zar nije logično da će iznenada da krene, a ja se iznenadio? Već se sigurno dokopala gustiša. Spuštam pušku s ramena i vidim je gdje leži. Nije se pomakla sa mjesta gdje sam je posljednji put vidio živu. Možda glumi. Čuo sam to od starijih lovaca. Kažu da se nekad zna napraviti mrtvom. Oprezno prilazim i uviđam da je stvarno mrtva. Lijep lisac, predivnog krzna. Noge mu hladne kao led preko koga je koji minut ranije prelazio bježeći od kuje. Sad sam siguran da je on prouzrokovao ono pucketanje. Prošlo je sigurno 15 minuta od trenutka kad sam pucketanje prvi put čuo, pa dok nisam ugledao lisca. Odlučujem da ga ne pomjeram do kuja ne dođe. Vratiću se nazad i ispaliću jedan metak kad ona naiđe. Kuja je ubrzo došla, ali ne za tragom. Javila se nedaleko od mene, sa moje desne strane, a da nisam znao da li je lisac nedavno prošao tuda ili je to trag koji je jutros počela da prati. Pojavila se sa moje desne strane, bez šteketa. Opalio sam jedan metak iznad lisca i ona je prišla liscu, kratko ga pomirisala i krenula k meni. To je ujedno bila moja lisica i prva divljač odstrijeljena ispred kuje. Krenuli smo odmah nazad. Kući sam stigao prije 8 sati, taman na vrijeme da pomognem oko mesa. Tata je mislio da se šalim i da sam prekinuo lov kako bi im pomogao. Ima ona narodna, za kozu i rog. Cijevi nisu lagale, a ni izraz mog lica. Iako nemam nikakvu uspomenu na taj događaj, pamtiću ga vječno. Jer samo je jedna lisica prva lisica.
Zemara lijepa priča, prava lovačka!!
MOLITVA ZA LOV
Jesam.
I moja puška i moj pas.
Lovac sam,
al' pravičan.
Kao što Plakida bejaše, čuvši glas
Gospodnji Isusa Hrista,
i posta Evstatije.
Čuvaj me Gospode bože iskušenja
i u pravdi održi me,
da se po zapovedima tvojim vladam
i podari mi plen koji mi i uistinu pripada.
Poštujući tebe, poštujem i tvoje darove,
što njeno veličanstvo priroda ima,
a zavet Gospodu, da ne skrnavim delo
Božjih ruku, dajem i molim
za pušku i mog psa.
Amin.
Milane imas temu izbor prve puske za pocetnike mada tesko da ce neko nesto smisliti protiv Z6 e sad taj Lupo ne znam.
MilanO Offline
· 15.10.2024. 05:38
Pozdrav ljudi, hvala za prijem, imao bih par pitanja sa obzirom da sam tek dobio sve potrebne dozvole za lov, a ranije nisam lovio, zanima me šta mislite ovoj kombinaciji. Benelli Lupo i Swarovski Z6
tomo vrbas Offline
· 01.01.2024. 19:30
Сретна Нова година колеге ловци да сте ми живи и здрави, и да вас ловачка срећа и око и даље служе! 🍻
Planinko011 Offline
· 01.01.2024. 17:21
Drage kolege želim vam zdravlja, lične i lovačke srece u 2024toj. (I da nam se ružne stvari ne ponavljaju).
slavaplana Offline
· 15.12.2023. 13:46
Niko ništa ne piše na forumu.LSS radi punom parom.Ima podršku lovaca.Jedni isti 30 god sede po U.O.i udruženjima.Nisu oni krivi mi smo što to trpimo.
Stevo Kuzmanovic Offline
· 14.02.2023. 09:13
Drug i ja bi se učlanili u neko lovačko društvo u Banatu, da li neko zna gde se primaju članovi sa strane?
Stevo Kuzmanovic Offline
· 14.02.2023. 09:10
Pozdrav svima..
Anita Randjelovic Offline
· 11.02.2023. 15:09
Da li neko zna proceduru zamene cevi kod karabina?