Predator kaže:
Evo jedne priče kojom ću pokušati dočarati svoj prvi ulov lisice. Bio je decembar ili januar mjesec, ne sjećam se tačno. Ili što bi rekao Rade Šerbedžija : ... Bio je siječanj, ili januar, ne sjećam se više. ... Dogovor od prethodne večeri je bio da nas trojica pustimo pse, ali svaki sa različite strane, tako da povećamo vjerovatnoću da će lisica na nekog naići. A teren na kojem lovimo prilično veliki. Tata danas neće izaći, jer ima u planu okačiti meso na dimljenje. Dovoljno je bilo u salamuri. Malo mi je glupo da ostavim roditelje da dižu meso sami, ali me zaraza zvana lov čvrsto drži u svojim čeljustima i zato uveče odlučujem da krenem u svitanje i pokušam da se vratim dok oni ne počnu kačiti. Sve sam nekako utanačio, sve isplanirao, ali nikako da zaspem. Čini mi se da sam jedva uspio zaklopiti oči, a već je zazvonio sat. Mrak. Volim da spavam u hladnijoj prostoriji (ali samo ako imam dobar pokrivač) pa sam zato ostavio otvoren prozor u sobi. Izvlačim prvo jednu ruku, pa drugu. Brrrr, baš je hladno. A da danas ipak odložim lov? Ne dolazi u obzir! Skačem se iz kreveta i žurno se oblačim. Puška, prsluk sa municijom, maramice, povodac, sve je tu. Izlazim iz kuće. Tek sad vidim u kakvu se avanturu upuštam. Vani je mirno, bez vjetra, ali ipak suviše hladno da krenem bez rukavica. Snijeg koji se skoro skroz otopio, opominje da sa zimom nema šale. Dolazim do kućice za pse. Posavka se lijeno izvlači, stresa se i proteže. Ni njoj nije baš svejedno. Žalim slučaj gospođice, nemam rukavice za vas. Moraćete se sami potruditi da se zgrijete. Odlučujem da krenem biciklom kako bi se što prije vratio. Krećem, a noć se još bori sa jutrom iako zna da će mu uskoro morati ustupiti mjesto. Nigdje žive duše. Ne čuju se ni psi da laju. Sve se zbilo u svoje tople domove. Samo se čuje kujin kas i tiho škripanje u prednjoj glavi bicikla. Tata, tata, kad će već jednom ovo podmazati? A možda ipak treba zamjeniti kompletnu glavu? Već sam odavno prošao zadnju kuću u selu kad sam shvatio da nisam ponio telefon. Neću se vraćati, već sam skoro stigao. Ona dvojica neka samo postupe po dogovoru i neće biti problema. Stigao sam. Sakrivam bicikl u šumicu kraj puta i ulazim u moj omiljeni dio lovišta. Kad voda poraste, dobar dio ovog terena bude pod vodom i zato malo ko zalazi tu. Putići su uglavnom zarasli i u proljeće, ljeto i ranu jesen skoro je nemoguće kretati se. Zato ću se držati glavnih puteva, jer mi je jedino tu pregledno i veće su šanse da vidim nešto. Voda se skoro skroz povukla, ostala je samo u najnižem dijelu, ali se i otud povlači. Iza nje ostaje samo tanka pokorica leda. Puštam kuju. Šta da stavim u pušku? Kao i obično, RC 4 Serrie oro od 3,9mm u gornju cijev, a u donju? RC 32 bez korpice isto od 3,9mm? Može. Nakon nekoliko koraka ponovo preklopim pušku, zavučem ruku u džep i izvadim Belomovu kuglu. Ipak će ona u donju cijev. Da mi ne bude kao kolegi prije par godina, kad mu je u tom dijelu lovišta izletio solidan vepar, a on u pušku stavio dvije četvorke. Jest da ih nema kod nas u lovištu, ali ponekad znaju zalutati. Prošlo je već 10-ak minuta, svanulo je uveliko. Prelijep vedar zimski dan. Sad mi više nije toliko ni hladno. Posavka se, po navici, vrti oko mene i povremeno me pogleda, kao da se pita kojim putem ću dalje nastaviti. Idem kao i obično prema najvišem dijelu. Snijega ovdje ima više nego u selu, ali samo mjestimično, tako da teren izgleda kao veliki šareni tepih. Ako ne padne novi, ni ovdje ga neće biti za dva-tri dana. Odjednom se oglasi posavka. Bez uvertire kreće u šteket. Naišla je na svijež trag. Samo je pitanje šta goni. Mlada je, nisam još naučio kako reaguje na koju divljač. Inače, kad lovimo goničima, čim čujem prvi jasan znak da je divljač pokrenuta, tražim najbliže pregledno mjesto koje mogu zauzeti i čekati ako divljač krene u mom smjeru. Tako i ovog puta. Nisam zadovoljan pozicijom gdje se nalazim. Put mi ostavlja jako mali vidik (svega 10-ak metara) jer često krivuda. Iako kuja goni od mene, krećem tačno u pravcu gona jer se tu nalazi jedan spoj puteva na koji ako stanem imam daleko bolji pregled. Nailazim na svjež trag lisice i vraćam RC 32 u donju cijev. Na moje veliko iznenađenje, nakon 100-ak metara nailazim na dosta pregledan predio. Neko je tu posjekao svu šumu, loza je pala pod teretom snijega, skoro idealno. Nalazim poziciju i čekam. Nalazim se u otprilike u centru nepravilnog kruga, ispred mene i sa moje desne strane solidno pregledno. Iza mene i sa lijeve strane, pregledno nekih 20-ak metara, a dalje gusto i neprohodno. Slon da prođe, ne bi znao. Ako udari prema meni , bolje da imam tu čistinu ispred i desnu stanu čistu. Ako me prevari i prođe iza leđa, naići će valjda drugi put. Ali sudeći po gonu, neću ja nju danas vidjeti. Opet nervozno preklapam pušku i preturam po džepu. Odlučujem da u gornju cijev ubacim Vuširovu dvojku, a u donju premjestim Serrie oro. Ako se izvuče samim obodom čistine, bolje mi je da imam nešto krupnije jer ima preko 50 metara. Ponovo nisam zadovoljan, svaki pokret noge izaziva pucketanje suvih grančica i loze pod njima. Šta je tu je, dalje ne mrdam iako se kuja sve više udaljava. Vremenom sam se navikao na nju. Goni jako sporo, često pravi male pauze u gonu, valjda zagubi trag. Nekada se zna vratiti ako ne raspetlja trag nakon dva tri minuta. Ovaj put je baš uporna. Taman kad pomislim da je odustala, čujem da se javlja. Ali sve je dalje. Izgleda da će lisica ipak izaći van ovog terena. Tačno ispred mene, na rijetku gomilu isprepletane loze i mladice vrbe, sletiše dvije ptičice i počeše se igrati. Kuju jedva da čujem. Možda mi se i pričinjava, možda je već odustala. Goni je bar pola sata, nikad toliko nije gonila. Ne vara me uvo, ipak je čujem. Kao da se vraća prema meni. Pa onda nekoliko minuta pauze. Gotovo je. Odustala je i sad će krenuti ka meni. Naprežem uši, ali ne čujem ništa osim te dvije ptičice. Sunce je izašlo, čini mi se sad mnogo toplije. Čak mi se čini da u daljini ispred mene čujem kako pucketa tanak led obasjan sunčevim zracima. Kako je Sunce jedna moćna planeta, tako daleka, a tako bliza. Kuja se ponovo čuje, stvarno ide prema meni. Pogled mi šara ispred, desno i iza mene. Ako naiđe, vjerovatno će doći putićem sa desne strane. Ili će ispred mene proći i hvatati se onog gustiša sa lijeve strane? A možda me već osjetila i zaobišla u širokom luku? Kuja se čuje da se povremeno javlja na nekih 500 metara, čak mi se čini da je tuda ranije već prošla. Možda se ponovo vratila na onaj stari trag i sad ponovo raspetljava? Ne bi joj bilo prvi put. Sunce i dalje prijatno grije, a ono pucketanje leda i dalje se povremeno čuje. Samo je sad bliže. Pogled mi i dalje kruži napred i desno. Odjednom je ugledam. Bakrena dlaka se jasno vidi. Samo se pojavila na samoj ivici čistine. Stala i osluškuje kuju. Daleko je, možda je mogu tući dvojkom, ali smeta mi taj splet loze i mladica. Tačno je između nas. A ptičice se još igraju. Podižem pušku i nišanim. Ako krene van čistine, pucam pa šta Bog da. Nakon nekoliko trenutaka, lisica laganim kasom kreće tačno prema meni. Ne vidi me. Ipak nekad loza zna biti dobar saveznik. Svo vrijeme je pratim mušicom, trudeći se da ne napravim neki šum ili nagli pokret. Sve mi je bliže, a moja trema sa svakim korakom sve veća. Stade na nekih 10-15 metara, na dva metra od te loze. Osluškuje kuju i kao da nešto sluti. Ali nikako ne gleda u mom pravcu. Da li da pucam? Blizu je, može mi loza zaustaviti sačmu i možda je ne pogodim dovoljno dobro. Čekaću da vidim kud će dalje. Sa njene desne strane gustiš u kome je sigurna, dijeli ih nekoliko metara. Ako krene lijevo, ide prema kuji. Njen sljedeći korak me iznenadi i trema dostiže vrhunac. Da li me je osjetila pa je skočila u galop ili je samo htjela kasom da nastavi put, nikad neću saznati. Napravila je brz korak na desnu stranu, izašla iz zaklona i tad sam povukao obarač. Pucanj i trzaj. Ne vidim više ništa. Kakva sam budala, pa zar nije logično da će iznenada da krene, a ja se iznenadio? Već se sigurno dokopala gustiša. Spuštam pušku s ramena i vidim je gdje leži. Nije se pomakla sa mjesta gdje sam je posljednji put vidio živu. Možda glumi. Čuo sam to od starijih lovaca. Kažu da se nekad zna napraviti mrtvom. Oprezno prilazim i uviđam da je stvarno mrtva. Lijep lisac, predivnog krzna. Noge mu hladne kao led preko koga je koji minut ranije prelazio bježeći od kuje. Sad sam siguran da je on prouzrokovao ono pucketanje. Prošlo je sigurno 15 minuta od trenutka kad sam pucketanje prvi put čuo, pa dok nisam ugledao lisca. Odlučujem da ga ne pomjeram do kuja ne dođe. Vratiću se nazad i ispaliću jedan metak kad ona naiđe. Kuja je ubrzo došla, ali ne za tragom. Javila se nedaleko od mene, sa moje desne strane, a da nisam znao da li je lisac nedavno prošao tuda ili je to trag koji je jutros počela da prati. Pojavila se sa moje desne strane, bez šteketa. Opalio sam jedan metak iznad lisca i ona je prišla liscu, kratko ga pomirisala i krenula k meni. To je ujedno bila moja lisica i prva divljač odstrijeljena ispred kuje. Krenuli smo odmah nazad. Kući sam stigao prije 8 sati, taman na vrijeme da pomognem oko mesa. Tata je mislio da se šalim i da sam prekinuo lov kako bi im pomogao. Ima ona narodna, za kozu i rog. Cijevi nisu lagale, a ni izraz mog lica. Iako nemam nikakvu uspomenu na taj događaj, pamtiću ga vječno. Jer samo je jedna lisica prva lisica.
Bravo majstore!
Fiat iustitia pereat mundus(Neka bude pravda pa nek' i svet propadne)
druze predator najljepsa ti dala. prica ti je vrh...
Mi necemo reci gde praznina zveci
Kao klepka suplja,
Mi hocemo dela velikih bez reci-
Zuljeva i znoja, stradanja i vere,
Pelina iz cije zuci pcela bere
i med slatki skuplja.
A. Santic http://www.youtube.com/watch?v=pDIl8R...re=related
Zelim da vam prepricam moj naj lepsi ulov fazana,i dogadjaj koji sigurno necu zaboraviti.... Bila je to moja druga sezona kako sam postao ono sto sam zeleo od malena,LOVAC! Bio je decembarski dan,prohladan ali suv,vedro vreme,prelepo za lov.... Poslednja nedelja decembra,sto znaci da u ataru i nema bas previse fazana a i onaj koji je ostao skroz je prekaljen i iskusan.negde u leto te godine dobio sam svoje prvo lovacko kuce,preslatka mala ostrodlaka nemica.... Svaki slobodan trenutak sam posvecivao njoj,i postajala je svakim danom sve bolja,a moj ponos sve veci tada je vec imala osam meseci,i mogao sam loviti sa njom bez problema. tog dana sam se izdvojio iz grupe i krenuo sam da teram kanal,da bi ona mogla na miru i polako da radi. Velik kanal,dosta sirok,pun vode,obrastao trnjem. A ona kao naj iskusniji psi,spustila se dole i samo se cuje krljanje trske... ja prezadovoljan idem lagano bentom i uzivam... i krece,jedna marka-koka,druga marka opet koka i tako jos par puta,ali petla jos nema! nastavljamo dalje,kad odjednom ulazi kerusa u ledenu vodu,preplivava kanal i malo dalje sa druge strane kanala markira! krenem je,kad ono polece prelep veliki petao! pustam ga malo,pucam, i on pada na sred kanala,odmah je skocila za nim i donela mi... sreci nije bilo kraja,jer trud se isplatio,moj prvi obucen pas... Jer lov ne bi bio to sto jeste da nije njih,tih vernih prijatelja i pomagaca...
Dakisa kaže:
Zelim da vam prepricam moj naj lepsi ulov fazana,i dogadjaj koji sigurno necu zaboraviti.... Bila je to moja druga sezona kako sam postao ono sto sam zeleo od malena,LOVAC! Bio je decembarski dan,prohladan ali suv,vedro vreme,prelepo za lov.... Poslednja nedelja decembra,sto znaci da u ataru i nema bas previse fazana a i onaj koji je ostao skroz je prekaljen i iskusan.negde u leto te godine dobio sam svoje prvo lovacko kuce,preslatka mala ostrodlaka nemica.... Svaki slobodan trenutak sam posvecivao njoj,i postajala je svakim danom sve bolja,a moj ponos sve veci tada je vec imala osam meseci,i mogao sam loviti sa njom bez problema. tog dana sam se izdvojio iz grupe i krenuo sam da teram kanal,da bi ona mogla na miru i polako da radi. Velik kanal,dosta sirok,pun vode,obrastao trnjem. A ona kao naj iskusniji psi,spustila se dole i samo se cuje krljanje trske... ja prezadovoljan idem lagano bentom i uzivam... i krece,jedna marka-koka,druga marka opet koka i tako jos par puta,ali petla jos nema! nastavljamo dalje,kad odjednom ulazi kerusa u ledenu vodu,preplivava kanal i malo dalje sa druge strane kanala markira! krenem je,kad ono polece prelep veliki petao! pustam ga malo,pucam, i on pada na sred kanala,odmah je skocila za nim i donela mi... sreci nije bilo kraja,jer trud se isplatio,moj prvi obucen pas... Jer lov ne bi bio to sto jeste da nije njih,tih vernih prijatelja i pomagaca...
Ovo nije lovacka prica vec istina o jednom mom porodnicnom prijatelju sada vec na zalost pokojnog cika Nese.
Cika nesa je bio nas porodicni prijatelj veoma dobar covekon i jedan Brka su nasi prijatelji dobri ljudi i radili smo na kuci potkorvlje i terasu i oni su to lepo odradili od drveta a ja sam obozavao da gledam to kako se radi kaosvaki mali radoznali decak ili kako me je Brka tada zvao (dojebnik uhvacen u krivojebu). Brka je imao dva vucijaka prelep par obozavao sam da ih gledam i imao je koker spanijela Borivoje a cika Nesa je bio golubar i veoma je voleo golubove i imao je neku baricu u kojoj je imao patke koje je cuvao. Cika Nesa je bio valjan covek obozavao sam kada dodje ili kadaidemo kod njega i na zalost posle nekog vremena morali su da mu amputiraju ruku zbog bolestu ali na zalost posle nekog vremena je preminuo. I kada smo moj otac i ja odlazili na grob da upalimo svecu na njegovom grobu je stalno bio jedan golub i stojao na spomeniku uvek kada smo dolazili da upalimo svecu kada nas vidi da prilazimo uzleti i kada krenemo da odemo on sa vrati na spomenik bas tamo gde je stojao pre nego sto smo naisli.
Znam da ovo nije lovacka prica ali sam imao potrebu da ispricam u znak secanja na pokojnog cika Nesu.
Verovali ili ne ,ali ovih dana sam od jednog prijatelja bio pozvan u goste u lov.Naizgled sve bi bilo uobičajeno da mi taj prijatelj na kraju nije rekao:"OBAVEZNO POVEDI I ONU TVOJU KUJU;NEBI LI ONAJ MOJ BEĆAR NEŠTO IZ...AO!!"
Malo nesvakidašnji poziv u lov,ali šta da kažem kad me čovek pozvao pod tim uslovima,mislim se bolje nju nego mene.
Indjijanac kaže:
Verovali ili ne ,ali ovih dana sam od jednog prijatelja bio pozvan u goste u lov.Naizgled sve bi bilo uobičajeno da mi taj prijatelj na kraju nije rekao:"OBAVEZNO POVEDI I ONU TVOJU KUJU;NEBI LI ONAJ MOJ BEĆAR NEŠTO IZ...AO!!"
Malo nesvakidašnji poziv u lov,ali šta da kažem kad me čovek pozvao pod tim uslovima,mislim se bolje nju nego mene.
To je zato što kada dođe u box mora da stane uza zid inače će i sam nadrljati
Jel to Bač?
KADA BUDEM LOVIO U VEČNIM LOVIŠTIMA LOVIĆU SA BRETONOM
kolege,juce sam izvodio krove u kratku setnju.rambo(moj NKD)cim sam ga pustio sa povodnika,za manje od 1 min markirao zeca i poterao,posle je bilo tu jos pa marki na koke,ali to sad nije bitno.prolazio sam pored jedne stare napustene kuce.tu niko ne zivi vise od 15 god.ja i moj bret smo stojali u vocnjaku pored,a rambo je otisao u tu kucu.i brat i ja tako stojimo,kad ja vidim nesto se izvlaci ispod kuce,prvo sam pomislio da je macka,ali kad je ker naisao i uhvatio miris(bio je povetarac,koji je veoma pomagao keru)i krenuo dole,tek sam tad video da je to lisica,pas je poceo da je tera.ja ga viknuo par puta i eto ga nazad,ja sad radoznao a vidim da li ima jos neka u toj kuci,uzmem motku i polako ka kuci,posaljem kera da udje,on udje i taman kada sam hteo da udjem pas poce da laje i rezi,ja i brat ulazimo u kucu i vidim mog ramba kako se kolje sa jednom manjom lisicom,koja nije uspela da pobegne.posto je rambo mlad i ne zna nista o klanju,naravno nije mogao ni da je udavi,ni da je drzi i lisica kada nas je videla ona brze pobegne od kera i iskoci kroz prozor,znam da zvuci nestvarno,ali je istina.ovo je bio moj prvi susrtet sa lisicom
Dođe vreme kada mi lovci koji držimo pse moramo da mislimo o naslednicima naših vrednih pomoćnika. Elem tako jedan lovac imao pse kojima je jako bio zadovoljan, i ne samo to , nego davali su naslednike koji su ih premašivali u radu. Međutim pođe nešto naopako, a uvek je tako kada imaš nešto što je neprocenjivo. Izgubi ostavljenog naslednika vernih pasa . Psi već pomalo ostarili ,pa ne dadoše novo potomstvo. Poče da preovladava žal za kučićima, nema pa nema. Odjednom primeti da se kuja sprema za teranje, počeše pripreme , hrana vitamini pažnja , zatvaranje kuje noću da se ne desi nešto neželjeno, međutim ništa se nije desilo- Posle mesec i po dana kuja poče da se goji , širi se u leđima, vidi vlasnik da se nešto ipak desilo , sve ne sme da se raduje ( da ne urekne). Kuja sve šira i šira, vime počelo da se spušta, po datumima ima još 5-6 dana do koćenja a ona sve veća. Uh koliko će samo kučića biti . Tiha radost obuzima čoveka , sve ne može dočekati da objavi koliko je kučića došlo na ovaj beli svet. Kuja počinje da traži mesto za koćenje. Nije odabrala kućicu koja čeka spremna uređena za prihvat novih stanovnika. Odjednom prolazeći dvorištem čuje tiho cviljenje. Osvrće se nigde ničega. Cviljenje se ponovi , krene prema izvoru zvuka, kad ono ispod grma puzavice leži kuja , dahće žedna, jedno malo crvenkasto kuče baulja tražeći izvor hrane. Pokupi štene i odnese u namenjenu kućicu, a kuja sve širom otvorenih sjajnih očiju za njima. Uđe u kućicu , kuče dobi svoje mesto na njenim grudima. Dahće jadna , od porođajnih bolova , liže kuče a iz očiju iskri. Ostavi ih na miru da uradi ono što joj je priroda duboko u njoj usadila, ne treba joj pomoć sve ona zna . Iskusna je imala je već okote . Vlasnik na svaka dva sata proviri da vidi da li je sve u redu. Ujutro dođe , podigne poklopac kućice, proviri i uzdahne, umesto sreće tuga mu prođe preko lica. Kuja je dobro kučići poslagani na njenim grudima sišu ono blago od mleka koje prvo krene. zašto tuga, psi rasni, koćenje prošlo kako treba ,samo boja "boja izdajnička" u kućici tri crna kučeta i tri crvenkasta, a i mužjak i ženka crvenkasti. Eto tuge umešao se neznani junak obavio posao na svoje zadovoljstvo a ostavio tugu. Kučići okruglasti pužu , zdravi lepi . Šta sa njima sada , veliko i tužno pitanje koje daje mnogo odgovora a ni jedan pravi. Sutadan ujutro dolazi stranac, ulazi u dvorište, vlasnik ide do kućice, mami kuju napolje da joj da da jede da je pomazi , da ne vidi šta se sprema, ona zadovoljna puna poverenja posluša dobija hranu koju radosno jede, vlasnik je češka , šapuće joj mazne reči umiruje je , a ona zadovoljna. Za to vreme neznanac kupi kučiće stavlja ih u kutiju i odnosi. Nije vlasnik mogao sam , suviše ih voli a i omekšalo srce nije kadar više nekome da naudi, posebno ne svojim miljenicima. Pravda se u sebi :Šta će sa toliko pasa? Da su rasni ostali bi svi jer treba širiti dobre pse u lovačkom svetu. Ovako da ostane sa osam pasa u dvorištu - mnogo je, da ih pokloni - kome ? Kome trebaju psi bez porekla, u lov ne mogu a dali će ih neko hteti za kućne ljubimce? Bolje da sada odu kada još ničega nisu svesni, nego da završe na ulici i pate se ceo život dok ne stradaju od hladnoće, gladi ili u saobraćaju. Bolje je tako, misli i pravda sebe a srce mu se steže od muke. Kuja sita , mažena zadovoljno se vraća u kućicu. Muk! odjednom izleće iz kućice , skače na vrata boksa , traži unezvereno napolje. Vlasnik pomisli da ju je nužda priterala a pošto je kuja čistunica neće ništa da obavi u boksu traži napolje. Pušta je ona trči po dvorištu tamo vamo , njuška traži zaviruje na sva moguća i nemoguća mesta, cvili pred vratima šupe , propne se na zadnje noge , otvara sama vrata , utrčava unutra njuška svuda po svim ćoškovima. Istračava napolje ,polako širi krug pretrage. Čovek misli psi ne znaju brojati, tačno je da ne znaju ali osećaju da nešto nedostaje. Trči kuja , njuška , traži , ali uzalud. Majčinski instikt joj ne da mira. Odjednom zastane i trk nazad u kućicu , od tamo se začuje cviljenje onog jednog preostalog kučeta, što ostade da majci olakša muke oko viška mleka, da možda obraduje nekoga kao kućni ljubimac. Cviljenje kučeta je sve jače , na vratima boksa stoji kuja u ustima nosi prostalo čedo , očiju, krupnih , sjajnih uplašenih. Traži mesto gde da skrije ono jedno preostalo kuče. Nestade poverenje u sve. Vidi ne može napolje , vrati se nazad u kućicu, prestade i cviljenje kučeta. nakon nekoliko sati vlasnik ode da proveri , šta se dešava, opet podignu poklopac , a kuja odmah uze kuče u zube i iznese ga napolje što dalje od mrskih ljudi koji joj odnesoše potomstvo. Čim se poklopac vratio na kućicu ona uđe. Posle nešto vremena opet cviljenje , iznosi majka svoje kuče u zubima , spušta ga pored posude sa vodom , žurno popi malo vode i kuče ponovo u zube i nazad u kućicu. Neće ni na sekundu da se odvoji od njega . Praiskonski instikt majčinstva vladao je njenim postupcima, sve će uraditi da zaštiti potomstvo. Sledeći dan ista slika , kad neko dođe u dvorište kuja čim čije neki zvuk uzima kuče u usta i beži u najdalji ugao boksa , strah u očima zrači u svakom trenutku ,u svakom pokretu. Treći dan , a kuče sve okruglije sve naprednije, hrane ima u izobilju samo majka neće da jede , strah ju je skrenuti pogled sa šteneta. Jedva u smiraj dana izađe opet iz kućice sa potomkom u ustima, nežno ga spusti pored posude , halapljivo pojede nekoliko zalogaja , uzme kuče u usta i ponovo se vrati u kućicu. Sve ovo teško je za gledati , tuga za kučićima , žalost za neostvarenim željama, mučnina zbog postupka sa kučićima , a ujedno i divljenje prema majci , neverica prema njenim postupcima i poštovanje zbog prirode koja dade majci snagu da sve to proživi.
KADA BUDEM LOVIO U VEČNIM LOVIŠTIMA LOVIĆU SA BRETONOM
DakiNS kaže:
Dođe vreme kada mi lovci koji držimo pse moramo da mislimo o naslednicima naših vrednih pomoćnika. Elem tako jedan lovac imao pse kojima je jako bio zadovoljan, i ne samo to , nego davali su naslednike koji su ih premašivali u radu. Međutim pođe nešto naopako, a uvek je tako kada imaš nešto što je neprocenjivo. Izgubi ostavljenog naslednika vernih pasa . Psi već pomalo ostarili ,pa ne dadoše novo potomstvo. Poče da preovladava žal za kučićima, nema pa nema. Odjednom primeti da se kuja sprema za teranje, počeše pripreme , hrana vitamini pažnja , zatvaranje kuje noću da se ne desi nešto neželjeno, međutim ništa se nije desilo- Posle mesec i po dana kuja poče da se goji , širi se u leđima, vidi vlasnik da se nešto ipak desilo , sve ne sme da se raduje ( da ne urekne). Kuja sve šira i šira, vime počelo da se spušta, po datumima ima još 5-6 dana do koćenja a ona sve veća. Uh koliko će samo kučića biti . Tiha radost obuzima čoveka , sve ne može dočekati da objavi koliko je kučića došlo na ovaj beli svet. Kuja počinje da traži mesto za koćenje. Nije odabrala kućicu koja čeka spremna uređena za prihvat novih stanovnika. Odjednom prolazeći dvorištem čuje tiho cviljenje. Osvrće se nigde ničega. Cviljenje se ponovi , krene prema izvoru zvuka, kad ono ispod grma puzavice leži kuja , dahće žedna, jedno malo crvenkasto kuče baulja tražeći izvor hrane. Pokupi štene i odnese u namenjenu kućicu, a kuja sve širom otvorenih sjajnih očiju za njima. Uđe u kućicu , kuče dobi svoje mesto na njenim grudima. Dahće jadna , od porođajnih bolova , liže kuče a iz očiju iskri. Ostavi ih na miru da uradi ono što joj je priroda duboko u njoj usadila, ne treba joj pomoć sve ona zna . Iskusna je imala je već okote . Vlasnik na svaka dva sata proviri da vidi da li je sve u redu. Ujutro dođe , podigne poklopac kućice, proviri i uzdahne, umesto sreće tuga mu prođe preko lica. Kuja je dobro kučići poslagani na njenim grudima sišu ono blago od mleka koje prvo krene. zašto tuga, psi rasni, koćenje prošlo kako treba ,samo boja "boja izdajnička" u kućici tri crna kučeta i tri crvenkasta, a i mužjak i ženka crvenkasti. Eto tuge umešao se neznani junak obavio posao na svoje zadovoljstvo a ostavio tugu. Kučići okruglasti pužu , zdravi lepi . Šta sa njima sada , veliko i tužno pitanje koje daje mnogo odgovora a ni jedan pravi. Sutadan ujutro dolazi stranac, ulazi u dvorište, vlasnik ide do kućice, mami kuju napolje da joj da da jede da je pomazi , da ne vidi šta se sprema, ona zadovoljna puna poverenja posluša dobija hranu koju radosno jede, vlasnik je češka , šapuće joj mazne reči umiruje je , a ona zadovoljna. Za to vreme neznanac kupi kučiće stavlja ih u kutiju i odnosi. Nije vlasnik mogao sam , suviše ih voli a i omekšalo srce nije kadar više nekome da naudi, posebno ne svojim miljenicima. Pravda se u sebi :Šta će sa toliko pasa? Da su rasni ostali bi svi jer treba širiti dobre pse u lovačkom svetu. Ovako da ostane sa osam pasa u dvorištu - mnogo je, da ih pokloni - kome ? Kome trebaju psi bez porekla, u lov ne mogu a dali će ih neko hteti za kućne ljubimce? Bolje da sada odu kada još ničega nisu svesni, nego da završe na ulici i pate se ceo život dok ne stradaju od hladnoće, gladi ili u saobraćaju. Bolje je tako, misli i pravda sebe a srce mu se steže od muke. Kuja sita , mažena zadovoljno se vraća u kućicu. Muk! odjednom izleće iz kućice , skače na vrata boksa , traži unezvereno napolje. Vlasnik pomisli da ju je nužda priterala a pošto je kuja čistunica neće ništa da obavi u boksu traži napolje. Pušta je ona trči po dvorištu tamo vamo , njuška traži zaviruje na sva moguća i nemoguća mesta, cvili pred vratima šupe , propne se na zadnje noge , otvara sama vrata , utrčava unutra njuška svuda po svim ćoškovima. Istračava napolje ,polako širi krug pretrage. Čovek misli psi ne znaju brojati, tačno je da ne znaju ali osećaju da nešto nedostaje. Trči kuja , njuška , traži , ali uzalud. Majčinski instikt joj ne da mira. Odjednom zastane i trk nazad u kućicu , od tamo se začuje cviljenje onog jednog preostalog kučeta, što ostade da majci olakša muke oko viška mleka, da možda obraduje nekoga kao kućni ljubimac. Cviljenje kučeta je sve jače , na vratima boksa stoji kuja u ustima nosi prostalo čedo , očiju, krupnih , sjajnih uplašenih. Traži mesto gde da skrije ono jedno preostalo kuče. Nestade poverenje u sve. Vidi ne može napolje , vrati se nazad u kućicu, prestade i cviljenje kučeta. nakon nekoliko sati vlasnik ode da proveri , šta se dešava, opet podignu poklopac , a kuja odmah uze kuče u zube i iznese ga napolje što dalje od mrskih ljudi koji joj odnesoše potomstvo. Čim se poklopac vratio na kućicu ona uđe. Posle nešto vremena opet cviljenje , iznosi majka svoje kuče u zubima , spušta ga pored posude sa vodom , žurno popi malo vode i kuče ponovo u zube i nazad u kućicu. Neće ni na sekundu da se odvoji od njega . Praiskonski instikt majčinstva vladao je njenim postupcima, sve će uraditi da zaštiti potomstvo. Sledeći dan ista slika , kad neko dođe u dvorište kuja čim čije neki zvuk uzima kuče u usta i beži u najdalji ugao boksa , strah u očima zrači u svakom trenutku ,u svakom pokretu. Treći dan , a kuče sve okruglije sve naprednije, hrane ima u izobilju samo majka neće da jede , strah ju je skrenuti pogled sa šteneta. Jedva u smiraj dana izađe opet iz kućice sa potomkom u ustima, nežno ga spusti pored posude , halapljivo pojede nekoliko zalogaja , uzme kuče u usta i ponovo se vrati u kućicu. Sve ovo teško je za gledati , tuga za kučićima , žalost za neostvarenim željama, mučnina zbog postupka sa kučićima , a ujedno i divljenje prema majci , neverica prema njenim postupcima i poštovanje zbog prirode koja dade majci snagu da sve to proživi.
Daki, od tvojih priča o Mrvanu i ovom koćenju i kamen bi zaplakao!
Nego, znam da se dugo baviš uzgojem pasa. Ako se kuja pari sa više pasa, da li hvata sjeme samo od jednog ili od više njih, tj. da li je postojala mogućnost da je neko od "crvenkaste" štenadi čist rasan pas?
Kučići nose gene oba roditelja pa time i gene boje neki na oca neki na majku a neki na pretke. Ni jedno kuče ne može biti čist rasan pas. Može izgledati i ponašati sa keo rasan pas ali već u sledećem kolenu izbaciti na videlo svoje pravo poreklo.
KADA BUDEM LOVIO U VEČNIM LOVIŠTIMA LOVIĆU SA BRETONOM
Bio jedan LSV koji je polako ali sigurno SJEBAO lovstvo u Srbiji po scenariju par ljudi koji i dan danas vode glavnu rec i vodu ali na svoju vodenicu???
Pisali smo mnogo o svemu i svacemu i da je bilo volje nadlezni bi vec hapsili OHOHO a sve se svelo na pisanje i na izostanak reakcije NADLEZNIH!!!!!
Ima materijala za krivicne prijave koliko hoces??????
nema ko da radi????????
Lala nema lisice,Sremac pusi tompus,dakija bole ledja,a Snajper nema adekvatne naocare za blizinu a ja i Indjijanac dajemo autograme od silne popularnosti
Sanja salje telegrame podrske a ostali cekaju da LSS dobije lovista na gazdovanje
Daki,tvoja price se verovatno ne odnosi na EB odnosno verovatno se radi o vižlama,zakljucujem po prici posto ne pominjes rasu,da li gresim ili ne. Za ono sto je kolega Predator pomenuo oko parenja kuje i vise pasa mislim da je gotovo nemoguće da kuja ostane oplodjena od vise pasa vec samo od jednog koji prvi upari u vreme optimalnog perioda estrusa,to su neka moja saznanja koje sam dobio kao odgovore u priči sa mnogim veterinarima.
i foxterrier je lovačka pasmina...Imhotep od Stepanskeho rybnika
Ivane to nisam rekao niti sam zalazio u tu tematiku sa te strane. Uvek sam držao pse u čistoj rasi tako da me grupnjak nije interesovao Imamo na forumu veterinara samo se retko uključuju u rad ali verovatno si u pravu.
KADA BUDEM LOVIO U VEČNIM LOVIŠTIMA LOVIĆU SA BRETONOM
Daki ako mozes reci o kojoj se pasmini radilo u onoj tvojoj lepo opisanoj priči a za grupnjake ti bas nesto mnogo ne verujem s obzirom na sexualne poglede novosadjanki koje sam zamalo nekada davno mogao da iskusim a bio sam tako zelen i mladB)
i foxterrier je lovačka pasmina...Imhotep od Stepanskeho rybnika
ivanfox kaže:
Daki ako mozes reci o kojoj se pasmini radilo u onoj tvojoj lepo opisanoj priči a za grupnjake ti bas nesto mnogo ne verujem s obzirom na sexualne poglede novosadjanki koje sam zamalo nekada davno mogao da iskusim a bio sam tako zelen i mladB)
Što se pasmine tiče to je očigledno iako nebitno, a u ostalo se ne razumem
KADA BUDEM LOVIO U VEČNIM LOVIŠTIMA LOVIĆU SA BRETONOM
Dođe i taj dan. Otvor lova na zeca. Prošćenske planine su u petak veče zamrkle u najgušćem mogućem mraku, vjetar se poigravao sa nama koji smo riješili da ne spavamo. Društvo pravimo sebi samima, nas šestina od ponoći počinje da živi -svak za sebe. Pojupijani, dosta umorni i što je najgore, stari poluraspali šporet se baš usijao i ugrijao drvenu kolibu koja već decenijama odolijeva i vjetru, snijegu i mrazu, rješavamo prećutno da prebdijemo pred prepunim stolom, do same zore.
Izlazim nekoliko puta i vidim da planinski vjetar polako zamire i polako sve se smiruje. Očekujemo to jutro koje inače čekamo odavno. Srce mi zaigra pri svakoj pomisli na sjutrašnji dan. Društvo se zapilo i polako malaksava vatrena priča o nekim bivšim lovovima, neko se smiluje i baci poneki suvarak u vatru, više niko i ne jede ili bar proba kako bi umanjio posledice maligana.
Ipak i pored toliko očekivanja i nade nijesmo baš kao zapete puške dočekali zoru. Bilo je tu nekog mirnog zadovoljstva i nade da će se što šta lijepo dešavati.
Mladi Žuti ker mi je u vrhunskoj formi i id njega očekujem najviše ali i ne samo ja. Vidim da i drugi misle da je on sada prva lovačka linija. Ipak, napunio je tek godinu i po ali imam i stariju trobojku koja je "prebacila" četiri godine ali je nakon koćenja dosta mršava i iscrpljena. Ali sam oduvijek znao da ta keruša uvijek ima adut za iznenađenje i to ono prijatno.
Išli smo poprilično, svako je zauzeo svoje mjesto. Idući na čeku u šumi sam vidio, u blatu, ogroman jutrošnj,i vučji trag i bi mi malo neprijatno. Otišli smo od kolibe i nekoliko kilometara kad su popuštali kerove. Došli smo do jednog solidnog makadamskog puta koji je razdvajao i dva lovišta mojkovačko i bjelopoljsko.
Vidjeli smo na njihovoj teritoriji mnogo ljudi i još više gizdavih pasa. Ali začudo osim nekog povremenog poštektivanja nijesmo čuli sa te strane, ozbiljni lov.
Dva mlada čovjeka Radovan i Tomo dobili su zadatak da puste kerove na jednom poluzaraslom proplanku gdje smo ljetos mnogo puta gledali zečeve. Bi kratka stanka a onda se ču Žuti. jednom, dva put, nekoliko puta i onda vrisnu. Vidim zeca kako striže uz brijeg oko 150 metara od mene. Žuti je "letio" za njim ali mi keruše nije bilo. Ostala je na mjestu gdje je puštena svjesna da nema snage da se upusti u besomučnu gonjavu.
Pola sata je Žuti lomio Planinom za Dugouhim i onda ga izgubio. Prelazio preko nekog prijesla po nekoliko puta ali je stari lukavac napravio petlju koju Žuti nije znao da dešifruje.
I da skratim.
Lovili smo taj dan i ništa nijesmo ulovili. Sjutra u Nedelju bilo je mnogo bolje. Odstrelili smo dva zeca i bili radosni kao mala đeca. "Stara" trobojka je već ulazila u formu. Digla je četiri dok je Žuti jednoga.
Oko jedan sat popodne trobojka je šmugnula pod put i nakon pet minuta zavriskala. Veliki planinski zec je iskočio na cestu a onda se zaputio prema Tarskim stijenama koje su od nas bile odaljene 3-4 kilometra. Sve sredinom makadamskog puta. Žuti je za njim grabio kao oni engleski hrtovi na trkalištu ali i ona "stara" keruša je trčala za njima kao u najboljim danima (iako joj najbolji dani tek dolaze). Pridružilo se desetak bjelopoljskih kerova ali pošto je zec koristio planinsku džadu, nijesu mnogo izdržali. Žuti i ula-jesu. Otišli sa za njim pravo u Tarske stijene i više ih nijesmo čuli. Nakon pet minuta gona bjelopoljski kerovi su se vratili što je privuklo i njihove gazde da nam priđu. Bilo je tu srdačnih pozdrava i otpozdrava ali je i bilo lovačkog podbadanja u smislu "da će mi se kerovi izgubiti u ovoj divljini". Ja o njihovima nijesam trošio riječi.
Tačno sat i po nakon dizanja čuli smo ih da vraćaju i oni osioni i zajedljivi komentari su prestali. Počela je sasvim druga priča, ali tihim glasom.
Veliki planinski zec se vraćao suvom, kamionskom polukamenom cestom a moji kerovi su ga gonili kao da su ga digli prije neki minut.
Rastrčasmo se i ču se puška. Mlađani Tomo ga je donio među nas starije.
Bjelopoljski lovci su mi, veoma ozbiljno čestitali, poneko pitao da li je moguće od ove keruše dobiti štene a ja sam je sačekao do mjesta gdje je zec bio odstreljen i poljubio je u vlažnu i najljepšu njušku...
Bio sam najponosniji od svih... Bio sam i srećan.
Milane imas temu izbor prve puske za pocetnike mada tesko da ce neko nesto smisliti protiv Z6 e sad taj Lupo ne znam.
MilanO Offline
· 15.10.2024. 05:38
Pozdrav ljudi, hvala za prijem, imao bih par pitanja sa obzirom da sam tek dobio sve potrebne dozvole za lov, a ranije nisam lovio, zanima me šta mislite ovoj kombinaciji. Benelli Lupo i Swarovski Z6
tomo vrbas Offline
· 01.01.2024. 19:30
Сретна Нова година колеге ловци да сте ми живи и здрави, и да вас ловачка срећа и око и даље служе! 🍻
Planinko011 Offline
· 01.01.2024. 17:21
Drage kolege želim vam zdravlja, lične i lovačke srece u 2024toj. (I da nam se ružne stvari ne ponavljaju).
slavaplana Offline
· 15.12.2023. 13:46
Niko ništa ne piše na forumu.LSS radi punom parom.Ima podršku lovaca.Jedni isti 30 god sede po U.O.i udruženjima.Nisu oni krivi mi smo što to trpimo.
Stevo Kuzmanovic Offline
· 14.02.2023. 09:13
Drug i ja bi se učlanili u neko lovačko društvo u Banatu, da li neko zna gde se primaju članovi sa strane?
Stevo Kuzmanovic Offline
· 14.02.2023. 09:10
Pozdrav svima..
Anita Randjelovic Offline
· 11.02.2023. 15:09
Da li neko zna proceduru zamene cevi kod karabina?