Predlozi izmena i dopuna Zakona o divljači i lovstva - prof. dr. Zoran Ristić
Odnos prema divljači i lovstvu mora da se promeni jer u ovakvoj konstelaciji kada se dodele lovišta bez nadoknade, svedoci smo da se veći deo ulova "zloupotrebljava" bilo zbog lovokrađe, koja je u velikoj meri izražena, bez posledica, ali i krivolova, kada se kao lovi zvanično, ali veliki broj odstreljene divljači se ne prijavljuje.
1. Da bi se odnos prema divljači i lovstvu promenio potrebno je lovišta da se daju uz određenu nadoknadu (bilo uz zakup ili putem koncesije), ili iznajmljivanjem lovišta na određeni period (10 ili 20 godina). U startu se menja odnos kada ondređena grupa lovaca "zakupi" lovište i prema njemu i divljači će automatski imati zaštitarski odnos, a ne kao do sada "svačije i ničije".
2. Pri ustanovljavanju lovišta, potrebno je da se nadležnosti prenesu sa Minisatrstva (Sekretarijata) na Skupštine opštine na kojima se i ustanovljavaju lovišta. Sve ovo je važilo do 1977. godine i dobro je funkcionisalo zbog činjenice što su uvek bile manje sredine. U sadašnjoj situaciji iz jednog mesta treba kontrolisati preko 8.000.000 ha, ili preko 2.000.000 ha, kada je u pitanju Vojvodina.
3. Treba videti kako druge države u okruženju rade i kako su rešile deo koji se tiče ustanovljavanja i davanja lovišta u "zakup", a na ovaj način ostvarena sredstva treba da se koriste u Opštinama na čijoj teritoriji se ustanovljavaju lovišta.
4. Prilikom razmišljanja koja bi ta sredstva bila kada se zakupljuju lovišta treba videti da se prvo odrede minimalne količine lovišta koje mogu da funkcionišu, ili ići na veličinu katastarskih opština. Veličina lovišta bi trebala da se kreće od minimuma, kako je i sadašnjim zakonom predviđeno 2.000 ha do maksimuma 10.000 ha.
5. Kada se razmišlja o zakupnom sistemu za otvorena lovišta onda treba predložiti i minimalnu cenu po hektaru i ona bi trebala da se kreće od 0,50 do 1,00 evra, i za ovo bi trebalo da se na bazi broja vrsta divljači i prolećnog fonda izrade kriterijumi, koje će lovište biti u prvu (1 €) a koje u drugu kategoriju (0,50 €). Za šumska lovišta predlaže se 1,50 € po ha, dog za ograđena lovišta to bi trebalo da bude 2 € po ha.
6. Ubrana sredstva treba da budu sredstva Opštine na čijoj teritoriji se lovište ustanovljava.
Evo primera kada su Skupđtine opštine ustanovljavale lovišta i tsrale se o njima, kao i imale lovne isnpektore na nivou Opštine:
Zakon o lovu iz 1966. godine ne ulazi u svojinsku prirodu već utvrđuje subjekte koji se mogu baviti lovstvom. Zakon o lovstvu Republike Srbije (“Sl. glasnik RS” br. 22/1966) je bio na snazi do 1973. godine kada je donet novi Zakon o lovstvu. U tom periodu izvršene su izmene (“Sl. glasnik RS”br. 12/1967) prema kojima su prava Republike prema lovstvu preneta na skupštine opštine. Ovaj Zakon je donet sa oslanjanjem na Savezni osnovni zakon o lovstvu iz 1965.
7. Kada su u pitanju lovišta posebne namene - šumska lovišta treba ih tako "prepakovati" da mogu da se izdržavaju samostalno, odnosno da Javna preduzeća se ne bore stalno za dobijanje novih površina već na postojećim površinama da ostvaruju prihod. Za ovo imamo primer istih ovakvih lovišta u Sloveniji (12) koje je država "prepustila" tržištu i oni žive od zarađenog, i to isključivo od prodaje divljači putem lovnog turizma, bez bilo kakve dotacije, uz profesionalan odnos koji je na najvišem nivou.
8. Kako navodi dr Srđa Dimitrijević: "Sva lovišta treba da idu na javnu aukciju (po istom modelu kao što se vrši aukcija državne zemlje), koja je javna, i otvorena za sva pravna i fizička lica, domaća i strana, koja će ukoliko dobiju na aukciji biti u obavezi da u roku od dva meseca, do sklapanja Ugovora o zakupu, formirati Preduzeće za delatnost gazdovanja lovištem. Prednost pri dodeli imaju samo i isključivo vlasnici ribnjaka i zemljišta koji su u kompleksu od preko 500 ha na kojima se lovište ustanovljava. Ukoliko se ne nađe zakupac na prvoj Aukciji, Opština snosi troškove lovišta i lovočuvara i obavezna je da svaka 3 meseca raspisuje konkurs do dodele lovišta".
Napomena: otvorena lovišta se dodeljuju na gazdovanje na 10 godina a ograđena lovišta na 20 godina, ili ako se lovišta daju u koncesiji onda treba da se daju na period od 20 godina.
Svako lovište mora da ima u stalni radni odnos jednog lovočuvara i upravnika lovišta.
9. Po pitanju lovnih osnova, do sada smo imali situaciju da je najvažnije da se donese ovaj jedan od najvažnijih dokumenata, da isti bude megalomanski, da nakon donošenja, samo se jednom otvori da se pogledaju podaci o brojnom stanju i planiranom odstrelu, prilikom izrade godišnjeg plana gazdovanja, i više nikada. Ovaj dokument mora da bude uprošćen, da sve u njemu što je napisano, bude i na terenu, odnosno lovištu, i to u najkraćim crtama. Najvažniji delovi treba da bude realno prikazano brojno stanje, kvalitetno urađeno bonitiranje, realno određena lovno-produktivna površina za svaku vrstu koja se gaji ponaosob, realno određen bonitet i kapacitet lovišta, kao i odstrelne kvote.
10. Kada su u pitanju cene odstrela divljači i njihovih trofeja mora da budu usaglašene sa zemljama u okruženju, a zbog slabijeg kvaliteta trofeja treba razmiđljati o paušalnoj prodaji trofejnih grla do određene kategorije, a sve što je u medalji da se naplaćuje po "većem" cenovniku, ili po CIC poenima, ili po težini sa višim cenama. Ovo diktira tržiše, ali interes mora da bude da se proda u lovnom turizmu mnogo veći broj grla nego što je sada situacija. Treba videti kako se postižu mnogo bolji rezultati u lovištima Slovenije (posebno u lovištima posebne namene).
|
dana 24.07.2015. 23:28
dana 26.07.2015. 11:21