 Pre desetak dana (17.08.) dnevni list 'Večernje novosti' je doneo članak koji se bavi stanjem u lovstvu Srbije. Prenosimo članak u celosti:
NALIČJE LOVA U SRBIJI: Mala vreća, a puno rogova
Lovci u Srbiji podeljeni u tome da li mogu ponovo zajedno pod krov jednog - republičkog saveza. Tri saveza, više od stotinu udruženja. Lovokradice ne biraju kako da se domognu ulova
Lovočuvar uhvaćen u krivolovu! Sekretar Lovačkog društva - krivolovac! Lovci proglase lovni dan na šakala, ali s rogovima... U lov idu s traktorima. Neki izmisle da „love“ tartufe, ali u bukovoj šumi (tartufi niču pod stablima lešnika, prim. aut.)... Ubili kućnog ljubimca u dvorištu u kojem je utočište potražio srndać. Pucali na ljubimca iz zabranjenog, malokalibarskog oružja... Podigli karabin na svedoka krivolova, dok je ovaj u gepek „lade nive“ ubacivao odstreljeno lane... Isključili iz udruženja lovce koji se protive kršenju lovačke etike i morala... Odstranjenom divljači plaćaju obnovu lovačkih domova... Pljušte krivične prijave, ali je procesuiranje unedogled. Nema osuđenih! Protestuju društva za zaštitu životinja. Traže oštre mere, čak i zabranu lova pojedinim udruženjima.
Nije lovačka priča. Ovo je deo dosijea naličja lovstva u Srbiji danas. Prestižnog hobija, ili profita, u kome se ne biraju sredstva da se stigne - do ulova. Da se beskrupulozno zaradi i obesmisli tradicionalni postulat da je lov - sport, ljubav, hobi... Lepota druženja otuđenih ljudi koje je, nekad, spajala priroda i lepi životinjski svet. Onaj svet koji sve više poprima, kažu psiholozi, ljudsko. A ljudi - sve više životinjsko u sebi.
Naizgled bezazlena tema. A nije. Sa opasnošću ove teme suočeni smo na samom startu. I to izgleda ovako:
- Da li je tačno da ste i vi deo priče o krivolovu - uputili smo pitanje predsedniku jednog udruženja u ataru Kosmaja, prestonici najbliže planine.
Odgovor je bio ekspresan:
- Ako nas imenujete, ako... naši će vas ljudi tužiti. I naši će vam ljudi suditi.
Lovačko udruženje o kome je reč pripada otcepljenom krilu od Lovačkog saveza Srbije. Tako i saznajemo da su i lovci iz Srbije podeljeni. Tema se sama nametnula. A trend uobičajen za ovo naše vreme, u kome svako želi svoj atar, pa ni lovci u Srbiji odavno nisu više pod jednim krovom. Krovom Lovačkog saveza Srbije.
ŠTETA ŠTO SMO PODELjENI U Lovačkom savezu Srbije, iz koga su se izdvojila tri saveza, kažu da je šteta što su podeljeni. Navode podatak da je nekad evropska elita, čitava svita lovaca, dolazila čak i na lov na vrapce u područje Bele Crkve. - I danas je lov u Srbiji privlačan za strance - kažu u Lovačkom savezu Srbije. - Ali kada vide koliko smo podeljeni, oni počinju da sumnjaju. Ne utičemo na otcepljene saveze da se ponovo vrate pod jedan krov. Neka sami o tome razmisle.
Zašto su se podelili? Mogu li ponovo zajedno, pod istu kapu? Ovo pitanje uputili smo nekadašnjoj krovnoj organizaciji lovaca Srbije. Na odgovor smo čekali taman toliko, koliko je trajalo i pitanje. Sažeto u dve rečenice: mala bara, mnogo krokodila. Ili, vreća tesna, a puno rogova.
- Vojvodina, centralna Srbija, sever Kosova i Metohije su novi savezi koji su otcepljeni iz Lovačkog saveza Srbije - kažu u prestoničkom savezu lovaca. - Zašto su tako odlučili? Zato što, zaista, svako od njih želi da bude gazda u svom ataru. Manji atar, manja lampa odgovornosti. Svi se u tom ataru drže. Svako svakom čini: ja tebi danas, ti meni sutra. U slučaju da neko istupi iz šeme, prikače mu etiketu: ti si za Beograd. U tim lokalnim atarima vlada: kadija te tuži, kadija ti sudi, a kadija je moj čovek. Zato se pocepao Lovački savez Srbije. A kakav je rezultat? Rezultat je da je sve veći broj lovokradica, a sve manje svedoka o njima. Sve je veći broj pritužbi građana, a sve manje procesuiranja. Građani od nas, Lovačkog saveza Srbije, traže pomoć jer ih u lokalnoj zajednici i udruženjima ne dobijaju, uprkos tome što policija zaista odgovara na sve pozive. Izlazi na teren, ali uglavnom kasno, jer su svi povezani: lovci i lovokradice. Dokazi se brzo uklone.
ZA ČITANJE KOMPLETNOG TEKSTA KLIKNITE NA SAZNAJTE VIŠE
Izvor: http://www.novosti.rs |